Prikazujem sadržaj po oznakama: papa franjo

Papa Franjo pokopan je u subotu popodne u bazilici svete Marije Velike. Vjernici, svećenici i državnici prethodno su se i Vatikanu i Rimu oprostili od 88-godišnjeg pape koji je umro na Uskrsni ponedjeljak. Oko 250 tisuća ljudi okupilo se na Trgu svetog Petra u čijem je središtu tijekom sprovodne mise ležao skromni drveni lijes Franje, rodnim imenom Jorgea Marija Bergoglia, prvog pape iz Južne Amerike. 

Stiglo je i oko 130 svjetskih delegacija sa šezdesetak čelnika država i organizacija, posjednutih s desne strane Franjinog lijesa. Među njima su bili američki predsjednik Donald Trump, glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres, francuski predsjednik Emmanuel Macron, španjolski kralj Filip VI., ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij, argentinski predsjednik Javier Milei, brazilski predsjednik Luiz Inacio Lula da Silva, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, između ostalih. Hrvatsku su predstavljali predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković. 

FOTO: EPA/FABIO FRUSTACI / HINA

S lijeve strane lijesa sjedili su kardinali koji će na konklavi idući mjesec odabrati Franjinog nasljednika, odlukom koja će odrediti hoće li Crkva nastaviti Argentinčevim stopama „otvorenosti” ili se vratiti tradicionalnijem papinstvu. 
Oko sat i pol dugu sprovodnu misu vodio je 91-godišnji Giovanni Battista Re, talijanski kardinal i dekan kardinalskog zbora. On je hvalio Franju kao papu bliskog narodu koji je htio Crkvu „kao kuću za sve”. Isticao je njegovo zalaganje za najugroženije skupine i istupanje protiv rata.

„Pun ljudske topline i duboko osjetljiv na rane današnjice, papa Franjo je istinski dijelio tjeskobe, patnje i nade našeg doba”, rekao je je. 

Zagovarao je Crkvu koja brine o problemima koji razdiru suvremeni svijet, koja će se „privinuti nad svakim čovjekom, bez obzira na vjeru i životne okolnosti”, dodao je. 

Dekan kardinalskog zbora ponovio je Franjin poziv da se grade mostovi, a ne zidovi i time poslao poruku o važnosti mira. 

„Rat uvijek ostavlja svijet gorim nego što je bio prije. Rat je uvijek bolan i tragičan poraz za sve”, poručio je dekan kardinalskog zbora pred pedesetak svjetskih čelnika koji su stigli u Vatikan pozdraviti se od Franje. 

Zborovi su tijekom ceremonije pjevali pjesme na latinskom, a molitve su izgovorene na različitim jezicima poput talijanskog, kineskog, španjolskog, portugalskog i arapskog, pokazujući raznovrsnost pripadnika katoličke vjere.

Franjino tijelo potom je posljednji put nakratko ušlo u baziliku svetog Petra koja ga je zvonjavom ispratila na konačno putovanje u baziliku svete Marije Velike, njegovu omiljenu rimsku crkvu. 

Pogrebna povorka u preuređenom papamobilu putovala je od Vatikana do papinog konačnog odredišta uz pozdrave tisuća vjernika okupljenih na rimskim ulicama. Policija je procijenila da je procesiju pratilo do 150 tisuća ljudi. 

Duž rute duge oko 5,5 km od Trga svetog Petra povorka je prolazila pored mnogih poznatih rimskih spomenika, uključujući Koloseum.
Pred bazilikom svete Marije Velike dočekalo ga je četrdeset pripadnika marginaliziranih skupina koji su odali posljednju počast Franji: migranti, beskućnici, zatvorenici i transrodne osobe.

Franjo je pokopan bez očiju javnosti u jednostavan grob u podu bazilike, između dviju kapela. Na grobnoj ploči od ligurskog mramora uklesano je samo ime Franciscus.  

Sada u Vatikanu slijedi devet dana žalosti, poznatih pod nazivom „novendiali”, a kardinali iz cijelog svijeta u tom će se periodu promišljati o tome koga izabrati za Franjina nasljednika. 

Konklava sa 135 kardinala izbornika, među kojima će biti Josip Bozanić i Vinko Puljić, ne može početi prije 6. svibnja. 

Ivan Šaravanja / Hina

Povodom smrti pape Franje, Vlada RH je na telefonskoj sjednici u utorak odlučila proglasiti subotu, 26. travnja, Danom žalosti u Republici Hrvatskoj, na dan kada će biti i posljednji ispraćaj Svetog Oca koji je umro rano ujutro na Uskrsni ponedjeljak.

Dan žalosti označava se obveznim isticanjem zastave Republike Hrvatske na pola koplja na svim zgradama u kojima su smještena tijela državne vlasti i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te zgradama u kojima je sjedište ili se obavlja djelatnost pravnih osoba odnosno u kojima fizičke osobe obavljaju samostalnu djelatnost.

Na Dan žalosti, u vrijeme od 7 do 19 sati, ne mogu se održavati zabavne priredbe.

Pravne osobe koje obavljaju televizijsku i radijsku djelatnost svoje će programe prilagoditi obilježavanju Dana žalosti, osobito tako što će emitirati programe koji po svojoj naravi odgovaraju obilježavanju tog dana. 

Papa Franjo (88) umro je na Uskrsni ponedjeljak u ranim jutarnjim satima od moždanog udara i srčanog zatajenja, a od srijede do petka javnost će mu moći odati počast u bazilici sv. Petra u Vatikanu.
Posljednji ispraćaj održat će se u subotu - nakon mise koja će početi u 10 sati po lokalnom vremenu, lijes će biti prevezen u baziliku svete Marije Velike u središtu Rima gdje će Papa biti pokopan u skladu sa svojim željama.

(Hina)

Tijekom svojih 12 godina pontifikata papa Franjo nikada nije skrivao svoju strast prema nogometu, koji je vidio kao sredstvo mira i obrazovanja.

Od svojih kolega Argentinaca Messija i Maradone do Ibrahimovića i Buffona, Jorge Bergoglio ugostio je najveće nogometne zvijezde u Vatikanu i potpisao na desetke dresova i lopti iz cijelog svijeta.

Iako je imao loptu u nogama od najranijih godina, na ulicama Buenos Airesa, nikada zapravo nije zablistao na terenu.

"U Buenos Airesu su tipa poput mene zvali 'pata dura', što znači da sam imao dvije lijeve noge. Ali igrao sam", priznao je u svojoj autobiografiji "Espero", objavljenoj početkom 2025. godine.

Strast 266. pape prema nogometu neodvojiva je od njegove privrženosti povijesnom klubu San Lorenzo u Buenos Airesu i sada uništenom stadionu Viejo Gasometro, gdje je gledao utakmice sa svojim ocem i braćom.

"Bio je to romantičan, obiteljski nogomet", prisjetio se, a makon što je proglašen Papom 2013. Franjo je zadržao svoju crveno-plavu "Socio" člansku iskaznicu San Lorenza.

Njegova brojna putovanja u inozemstvo dovela su ga do održavanja nekoliko velikih misa na nogometnim stadionima. U rujnu 2023. navijači Olympique de Marseillea čak će mu pripremiti veliko iznenađenje tako što će na južnom zavoju stadiona Vélodrome razviti dva gigantska transparenta s njegovom slikom.

"Također ne mogu zaboraviti njegov entuzijazam za nogomet, strast koju njeguje od mladosti, koja svjedoči o radosnom duhu i njegovoj sposobnosti da se poveže s ljudima kroz toplinu i osjećaj zajedničke ljudskosti", rekao je u ponedjeljak predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin.

Daleko od toga da je sport smatrao samom svrhom, argentinski je isusovac radije vidio nogomet kao potencijalni vektor mira i obrazovanja unatoč težini korupcije i novca u njegovom upravljanju.

Godine 2014. Olimpijski stadion u Rimu bio je domaćin "međuvjerske utakmice" za mir na njegovu inicijativu.

“Mnogi kažu da je nogomet najljepši sport na svijetu, a i ja tako mislim”, rekao je 2019.

Još 2013. pred izaslanstvima talijanske i argentinske momčadi podsjećao je igrače na njihove "društvene obveze", upozoravajući na ekscese "poslovnog" nogometa.

"Zajednička točka s religijom je staviti kolektiv na prvo mjesto kako bismo išli dalje od individualnih interesa. Mi smo u službi nečeg većeg od nas samih, što nas nadilazi kolektivno i osobno", kazao je preminuli Papa.

Strast prema nogometu, koju nikada nije skrivao, nadahnula je čak i Hollywood: u hit filmu "Dva pape", objavljenom na Netflixu 2019., bivši papa Benedikt XVI. i kardinal Bergoglio gledaju finale Svjetskog nogometnog prvenstva između svoje dvije zemlje, Njemačke i Argentine.

Čisto izmišljena scena, jer je i sam Papa Franjo priznao da je 1990. osobnim izborom prestao gledati televiziju, dok je njemački teolog više volio klasičnu glazbu i čitanje.

Franjo nikada nije spomenuo Svjetsko prvenstvo 1978. u Argentini, za vrijeme diktature, kada je bio provincijal isusovaca.

"Maradona je kao igrač bio sjajan, ali kao čovjek nije uspio", rekao je talijanskom novinaru krajem 2023., govoreći o problematičnoj putanji Maradone, obilježenoj ovisnošću o drogama.

U autobiografiji objavljenoj 2024. godine cijelo jedno poglavlje čak je posvećeno Maradoninoj "Božjoj ruci" tijekom Svjetskog prvenstva 1986. godine.

"Kad sam ga prije nekoliko godina primio u Vatikanu, našalio sam se s njim: 'Pa koja je ruka inkriminirana?'

"Messi je džentlmen, ali za mene, od ove trojice, veliki gospodin je Pelé. Čovjek velikog srca", rekao je za Papa Franjo za Rai.

Iako je njegovu privrženost bojama Argentine bilo lako naslutiti, poglavar Katoličke crkve uvijek je izbjegavao stati na čiju stranu. Godine 2022., prije finala Svjetskog prvenstva između Francuske i Argentine u Katru, pozvao je pobjednika da slavi s "poniznošću".

Robertino Šalinović / Hina

Dubrovački biskup Roko Glasnović služit će u utorak, 22. travnja, u 18 sati misu za papu Franja u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku. Prije mise molit će se krunica za preminulog poglavara Katoličke Crkve.

Za smrt pape Franje biskup Glasnović je saznao za vrijeme euharistijskog slavlja koje je na Uskrsni ponedjeljak prijepodne slavio s osobama s invaliditetom, djecu s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima u crkvi sv. Mihajla u Dubrovniku. Odmah je u molitvu vjernika uključio zaziv za papu Franju te također prije molitve Očenaša potaknuo okupljene vjernike da i Papu uključe u Isusovu molitvu.

JPA

Papa Franjo bio je čovjek vjere, poniznosti i blizine s najranjivijima koji se neumorno zalagao za solidarnost, mir i pravednost, poručio je premijer Andrej Plenković izražavajući sućut u povodu smrti poglavara Rimokatoličke Crkve.

"U ime Vlade i hrvatskog naroda izražavam duboku sućut povodom smrti pape Franje – čovjeka vjere, poniznosti i blizine s najranjivijima", objavio je Plenković na društvenoj mreži X.

"Njegovo neumorno zalaganje za solidarnost, mir i pravednost nadahnjivalo je milijune ljudi širom svijeta", dodao je.

Hrvatski premijer Andrej Plenković bio je jučer i u privatnom posjetu Rimu s obitelji i nakon uskrsne mise u Vatikanu nakratko se sastao s papom Franjom.

"Bio je to kratak, ali duboko dirljiv trenutak – susret ispunjen blagošću, osmijehom i blagoslovom", rekao je Plenković.

(Hina)

Bazilika sv. Marije Velike, u kojoj je papa Franjo odlučio biti pokopan, impozantna je crkva iz 5. stoljeća u srcu Rima u kojoj se već nalaze grobnice sedmorice papa.

Argentinski papa, koji je preminuo u ponedjeljak u dobi od 88 godina, izjavio je krajem 2023. da želi biti pokopan u ovoj bazilici, a ne u kripti bazilike svetog Petra, što će biti prvi put da u više od tri stoljeća da ondje pokapaju papu.

“Odmah iza skulpture Kraljice mira (Bogorodice) nalazi se jedno malo udubljenje, vrata koja vode u prostoriju gdje su bili pohranjeni svijećnjaci. Vidio sam to i pomislio: 'to je to mjesto'.

"I tamo je pripremljeno grobno mjesto", rekao je španjolskom stručnjaku za Vatikan Javieru Martinezu-Brocalu u knjizi "Nasljednik" iz 2024.

U ovoj je bazilici pokopano sedam papa. Posljednji je bio Klement IX., 1669. godine. Ondje je posljednje počivalište još nekim poznatim ličnostima poput arhitekta i kipara Berninija, graditelja kolonade na Trgu sv. Petra.

Jorge Bergoglio, koji je bio vrlo vezan uz kult Djevice Marije, prije i poslije svakog putovanja u inozemstvo, meditirao je u bazilici, koja je službeno dio teritorija Vatikana.

Interijer je zadržao izgled blizak izvornom: središnji brod obrubljen je s 40 jonskih stupova i spektakularnim mozaicima.

Prema tradiciji, Djevica Marija ukazala se u snu bogatom rimskom patriciju Ivanu i papi Liberiju (352.-366.), zatraživši izgradnju crkve u njezinu čast i naznačivši odabrano mjesto tako što ga je usred ljeta, 5. kolovoza, zatrpao snijeg.

Ništa nije ostalo od ove prve crkve, koju je financirao Ivan, tvrdi Vatikan.

Današnja crkva, jedna od četiriju papinskih bazilika u Rimu, sagrađena je oko 432. godine na zahtjev pape Siksta III., na brdu Eskvilinu.

U njemu se nalaze neki od najdragocjenijih relikvija katolicizma, uključujući ikonu koja se pripisuje svetom Luki, na kojoj Djevica Marija drži malog Isusa u naručju.

U bazilici se čuvaju i komadi drveta iz kolijevke malog Isusa. Nedavne studije omogućile su njihovo znanstveno datiranje u razdoblje Isusova rođenja, navodi se na web stranici bazilike. Čuvaju se u relikvijaru od gorskog kristala u obliku kolijevke.

(Hina)

Obredi koji okružuju izbor pape stari su stoljećima.

Pravo izbora pape imaju svi kardinali mlađi od 80 godina. Njih je trenutačno 135, među kojima su i dvojica hrvatskih, Vinko Puljić i Josip Bozanić.

Nakon smrti ili ostavke pape, kardinali se sastaju u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu, gdje polažu prisegu na tajnost i izoliraju se od vanjskog svijeta. Naziv konklava dolazi od latinskog izraza cum clave (pod ključem).

Izolirani kardinali mogu raspravljati o zaslugama vjerojatnih kandidata. Otvorena kampanja nije dopuštena, ali to je "i dalje izrazito politički proces", piše BBC.

Izbor se provodi putem niza tajnih glasanja, pri čemu svaki kardinal izbornik ispisuje ime po izboru na komad papira.

Za izbor pape potrebna je dvotrećinska većina.

Svaki dan se održavaju četiri kruga glasanja dok jedan čovjek ne dobije potrebnu dvotrećinsku većinu.

Glasački se listići spaljuju nakon svake sjednice, ispuštajući dim koji mogu vidjeti promatrači na Trgu svetog Petra i šire.

Ako je dim crn, kardinali nisu donijeli odluku. Bijeli dim označava da je izabran novi papa.

Što je konklava?

Skupina kardinala koji čine konklavu koja bira sljedećeg papu je "doista najmoćnije svjetsko biračko tijelo" u odnosu na svoju veličinu, piše Financial Times.

Franjo, prvi neeuropski papa od osmog stoljeća, uvelike je oblikovao izbor svoga nasljednika. Od 138 kardinala mlađih od 80 godina veliku većinu imenovao je on.

Ukupan broj kardinala izbornika tehnički bi trebao biti ograničen na 120, ali Franjo nije prvi papa koji je prekoračio tu granicu.

Većina kardinala uoči konklave neće previše znati o budućim kandidatima za papu. Izbor pape, naime, nije poput glasanja za političko vodstvo, gdje kandidati javno iznose stajališta i javno se provjeravaju, često "ad nauseam" (do gađenja).

Manji dio konklave činit će kardinali iz Rimske kurije, koja pomaže papi u upravljanju Crkvom, a velika većina su nadbiskupi "s terena", iz dijeceza diljem svijeta.

U postojećem izbornom kardinalskom kolegiju nema predstavnika nekih velikih i tradicionalnih kardinalskih sjedišta, poput milanske i losanđeleske nadbiskupije, koje je Franjo zaobišao u korist nadbiskupa s 'periferija' koji odražavaju njegovu pastoralnu orijentaciju i brigu za siromašne.

Tako će u kardinalskom zboru biti više latinoameričkih, afričkih i azijskih kardinala, a manje kurijalnih, talijanskih i europskih kardinala nego inače.

(Hina)

Nakon smrti pape Franje u ponedjeljak u Vatikanu je nastupila sedisvakancija - razdoblje bez Pape.

Termin sedisvakancija dolazi od latinskog 'sede vacante' (prazna stolica) i odnosi se na razdoblje u kojem je neka biskupska katedra upražnjena, odnosno u ovom slučaju papinska katedra u bazilici svetog Ivana Lateranskog, katedralnoj crkvi rimskog biskupa i 'majci svih crkava'.

U vrijeme sedisvakancije papinske se ovlasti ne prenose nikome. Crkvom upravlja Kardinalski zbor, ali s vrlo ograničenim ovlastima koje su propisane apostolskom konstitucijom 'Universi Dominici Gregis' pape Ivana Pavla II. iz 1996. godine.

Nastupanjem sedisvakancije svim dužnosnicima vatikanske kurije osim trojice automatski prestaje mandat. Na dužnosti ostaju kardinal kamerlengo (komornik) koji upravlja vatikanskom državom i imovinom u papinoj odsutnosti i zapravo je najvažniji vatikanski dostojanstvenik u tom prijelaznom razdoblju (tu dužnost sada obnaša irski kardinal Kevin Farrell), zatim rimski vikar koji u Papino ime vodi rimsku biskupiju (talijanski kardinal Baldassare Reina) i Veliki penitencijar koji je zadužen za pitanja oprosta grijeha (talijanski kardinal Angelo De Donatis).

U vrijeme sedisvakancije mijenja se i grb Svete Stolice, odnosno iz njega se uklanja papinska tijara iznad prekriženih ključeva.

Konstitucijom 'Universi Dominici Gregis' propisano je da konklave na kojima će biti izabran novi Papa i čime završava 'interregnum' smiju početi najranije 15 i najkasnije 20 dana od smrti ili odreknuća pape.

Gotovo 600 godina ta tri tjedna sedisvakancije bila su rezervirana za žalovanje i oproštaj od preminulog pape te za njegov pogreb. Iznimka je bilo jedino iznenadno odreknuće Benedikta XVI.

U 20. i 21. stoljeću bilo je devet vatikanskih sedisvakancija i prosjeku su trajale 17 dana.

Tijekom razdoblja upražnjene katedre rimskog biskupa, dekan Kardinalskog zbora (talijanski kardinal Giovanni Battista Re) predsjeda svakodnevnim sastancima, ili općim kongregacijama kardinala koji upravljaju Crkvom u prijelaznom razdoblju.

Svakodnevne kardinalske kongregacije u praksi često služe ustanovljenju smjernica i dogovorima o mogućim kandidatima za budućeg Papu. Kardinali će o tome često raspravljati i neslužbeno, okupljajući se po jezičnim ili geografskim skupinama. Naravno, budno će paziti da to javnost ne vidi i ne sazna.

Kardinalski zbor nema nijednu od papinskih ovlasti i njegove su jedine dvije dužnosti obavljati svakodnevne poslove i rješavati pitanja koja ne mogu čekati, što se uglavnom odnosi na pripremu konklava. Njihov je posao strogo administrativan. Na općim kongregacijama, na kojima moraju biti svi kardinali izbornici kardinali donose odluke većinom glasova. To je razdoblje u kojem se Katolička crkva najviše približava demokraciji.

Sedisvakancija završava kada novoizabrani poglavar Katoličke crkve u konklavama potvrdi da pristaje na dužnost. Tada uprava Crkvom i Vatikanom automatski prelazi u njegove ruke

(Hina)

Argentinski kardinal Jorge Mario Bergoglio bio je relativan autsajder kad je 2013. izabran za nasljednika Benedikta XVI. U pontifikatu je promijenio lice modernog papinstva izbjegavajući pompu i privilegije, ali pokušaji da Katoličku Crkvu učini uključivijom izazvali su otpore u konzervativnim krugovima.

Njegov izbor za 266. papu iznenadio je analitičare koji su možda očekivali mlađeg muškarca od tadašnjeg 76-godišnjeg nadbiskupa Buenos Airesa.

Papa Franjo ujedno je bio prvi Latinoamerikanac i prvi isusovac na čelu Katoličke crkve.

Dobio je široku potporu i crkvenih konzervativaca i reformatora jer ga se doživljavalo ortodoksnim po seksualnim pitanjima, ali liberalnim po društvenim.

Njegovim pristašama svidjela se njegova sposobnost razumijevanja i njegova snažna odlučnost da reformira Kuriju (vatikansku birokraciju), iskorijeni korupciju u vatikanskoj banci i uhvati se u koštac s užasnim naslijeđem seksualnog zlostavljanja djece unutar Crkve

Ankete su pokazivale da je uživao veliku popularnost među katolicima i drugim vjeroispovijestima. Na X-u su ga pratili deseci milijuna ljudi.

Spremnost da izravno pristupi problemima stvorila mu je, međutim, i veći broj protivnika, unutar i izvan Vatikana.

Društvena kritika

Već prvo jutro nakon izbora, novi papa iskrao se iz Vatikana u koloni neoznačenih vozila kako bi se pomolio u rimskoj bazilici.

Po povratku u Vatikan insistirao je da sam plati račune u hotelu za svećenstvo u centru talijanske prijestolnice, odmah utisnuvši svoj stil u papinstvo.

Napustio je prostranu rezidenciju u Apostolskoj palači koji su koristile pape u prošlom stoljeću, preselio se u sićušni apartman u vatikanskom pansionu i okrenuo leđa raskošnoj papinskoj ljetnoj rezidenciji u Castel Gandolfu.

Papa Franjo brzo je počeo preispitivati brutalnu ekonomiju slobodnog tržišta, rekao je da bi se Crkva trebala ispričati homoseksualcima umjesto da im sudi te je, među ostalim, usporedio europske centre za pritvaranje migranata s koncentracijskim logorima.

Ali promatrači govore da bi bilo pogrešno sugerirati da je Papa u potpunosti liberal.

"Franjo je očito i 'konzervativac'", napisao je John Allen, urednik rimokatoličke novinske web stranice Crux.

Allen je dodao da Franjo nije "promijenio nijedan zarez u katekizmu, službenom zborniku crkvenog nauka. Svećenicama je rekao 'ne', homoseksualnim brakovima je rekao 'ne', definirao pobačaj kao 'najstrašniji' zločin i po svakom drugom spornom pitanju proglasio se odanim 'sinom Crkve'".

Oštro stavljanje Kurije pod kontrolu i spremnost da ublaži stajalište Crkve o pitanjima poput primanja pričesti nakon ponovnog sklapanja braka zaustavili su svaki aktivniji otpor njegovu autoritetu.

Nije prezao ni od toga da zamijeni kardinale s kojima se nije slagao.

Skroman životni stil

Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. godine u Buenos Airesu, ali je talijanskog podrijetla. Prema njegovoj službenoj vatikanskoj biografiji, zaređen je za isusovca 1969., a studirati je nastavio u Argentini i Njemačkoj.

U mladosti mu je odstranjen dio jednog plućnog krila zbog infekcije.

Biskup je postao 1992., a nadbiskup Buenos Airesa 1998. Na konklavi 2005. smatran je kandidatom za papu.

Već dok je bio kardinal Bergoglio, njegove propovijedi su imale odjeka u Argentini i često je naglašavao društvenu uključenost, neizravno kritizirajući vlade koje nisu obraćale pozornost na ljude na marginama društva.

Francesca Ambrogetti, koautorica njegove biografije, rekla je novinskoj agenciji Reuters da dio njegove javne privlačnosti leži u njegovom "trijeznom i strogom" načinu života.

Crkvenom establišmentu bila je novost imati isusovca na čelu - članovi su trebali izbjegavati crkvene časti i služiti samom Papi.

Godine hunte

Jedna od kontroverznih tema bila njegova uloga pod argentinskom vojnom diktaturom od 1976. do 1983., kad je bio na čelu jezuitskog reda u zemlji.

Optužen je da je 1976. godine predao dvojicu svećenika u ruke vojnim vlastima tako što je odbio javno podržati njihov društveni rad u sirotinjskim četvrtima Buenos Airesa, što je razbjesnilo tadašnju huntu, izvijestio je BBC-jev novinar Vladimir Hernández.

Još je jedna optužba iznesena protiv njega iz doba "Prljavog rata" prema kojoj nije odgovorio na zahtjev za pomoć u pronalasku djeteta žene otete i ubijene u petom mjesecu trudnoće 1977. godine. Vjeruje se da je beba ilegalno usvojena.

Vatikan je sve to oštro negirao.

Saznalo se da je 2011. poduzeo početne korake prema beatifikaciji argentinskih svećenika ubijenih pod vojnom upravom. U zasebnom slučaju, predložio je za svece petoricu katoličkih crkvenjaka ubijenih u crkvi Svetog Patrika u Buenos Airesu 1976. godine.

Na njegov zahtjev, Vatikan je otvorio svoje dosjee o argentinskoj diktaturi žrtvama i njihovim rođacima.

"Bilo je nekih biskupa koji su bili u dosluhu s huntom", rekao je za BBC Adolfo Pérez Esquivel, dobitnik Nobela za mir i aktivist za ljudska prava kojega je režim zatvarao i mučio, "ali Bergoglio nije bio jedan od njih".

Doris Kujek / Hina

Umro je papa Franjo, prvi latinoamerički poglavar Rimokatoličke Crkve, priopćio je Vatikan u video izjavi u ponedjeljak, čime je okončan često turbulentan pontifikat obilježen podjelama i napetošću dok je nastojao reformirati tu instituciju.

Imao je 88 godina i bolovao je od raznih bolesti tijekom svog 12-godišnjeg papinstva.

„Jutros u 7:35 sati, rimski biskup Franjo vratio se u Očevu kuću. Cijeli njegov život bio je posvećen služenju Gospodinu i Njegovoj Crkvi”, objavio je kardinal Kevin Farrell u izjavi koju je Vatikan objavio na svom Telegram kanalu.

Umro je u Domu sv. Marte.

(Hina)