Nedjelja, 07 Srpanj 2024
AUTOR KNJIGE „TAJNA MARKA POLA” GORAN DUKA

ŽIVIO JE U KORČULI 24 GODINE, DANAS TVRDI: MARKO POLO PORIJEKLOM JE IZ TREBINJA

Marko Polo Centar u Korčuli, njegova navodna rodna kuća / portret Marka Pola Marko Polo Centar u Korčuli, njegova navodna rodna kuća / portret Marka Pola Foto: Marko Polo Centar / Hrvatska enciklopedija


Naši istočni susjedi Srbi ne svojataju samo poznate književnike i znanstvenike iz vremena Dubrovačke Republike. Naime, brojne su poznate osobe diljem svijeta, koji s njima nemaju nikakve veze, proglasili Srbima. Vjerovali ili ne čak i Johna Lennona pri čemu su „krucijalni dokaz” bile naočale, danas poznate kao „lenonke”, a John je taj oblik izabrao jer je takve nosio njegov otac, glavom i bradom vođa četničkog pokreta Draža Mihailović. Barem tako kažu pojedinci u Srbiji.

Na red je sad došao i – Marko Polo, ali ne iz Srbije već naime autor knjige „Tajna Marka Pola” Goran Duka za poznatog istraživača i putopisca tvrdi kako korijene vuče ni manje ni više nego iz Trebinja.

NA ČEMU DUKA TEMELJI PORIJEKLO MARKA POLA

U razgovoru za portal Trebinjelive o knjizi „Tajna Marka Pola”, objavljenoj u izdanju beogradske kuće „Pešić i sinovi”, a za koju sam autor kaže kako se može kupiti samo u jednoj knjižari na beogradskim Terazijama, Duka otkriva kako je došao do saznanja da Marko Polo, kako tvrdi on, vuče korijene iz Trebinja.

Najveći svjetski putnik Marko Polo, kaže Duka, posebna je tema u njegovu radu, koja je, dodaje, postala čak pomalo i osobna.

- U gradu Korčuli sam za potrebe tamošnje Turističke zajednice još 1998. idejno, scenaristički i redateljski zasnovao medijski internacionalno zapaženu srednjovjekovnu kostimiranu manifestaciju. Tema je bila bitka između pomorskih armada Genove i Venecije pod Korčulom i zarobljavanje Marka Pola, koji je 1298. i sam u njoj sudjelovao. Tim povodom sam komponirao i u suradnji sa zagrebačkom kućom Croatia Records, bivšim Jugotonom, snimio i po svijetu distribuirao pjesmu na engleskom jeziku. Pjesmu je uz odgovarajući popratni tekst, a u ime pijeteta prema liku i djelu velikog putnika, te godine emitiralo 200 najvećih radio stanica svijeta. Britanski BBC je premijerno emitirao njezin televizijski spot. - rekao je Duka za Trebinjelive.

Iako navodi kako nije bilo nimalo lako pratiti trag Marka Pola, jer je o njemu jako malo službenih podataka, Duka ga je i dalje istraživao.

- Zna se da je rođen 1254. i da je umro 1324. Bio je suvremenik rane nemanjićke vladavine srpskim zemljama. U isto vrijeme, u Veneciji nema podataka o njemu, osim šturih biografskih o ocu i stricu, trgovcima, o rano preminuloj majci te njegovom braku s venecijanskom plemkinjom Donatom Badoar. Marko se vjenčao kao bogataš po povratku iz Pekinga, s 24-godišnjeg puta po Istoku. Loza Pola preko njega nije nastavljena jer nije imao muškog nasljednika, već tri kćeri. Slična sudbina bila je i onog drugog, u svijetu poznatog velikana iz Hercegovine – grofa Save Vladislavića, najvećeg ministra vanjskih poslova Rusije svih vremena, koji je od direktnih potomaka imao također tri kćeri. - kaže Duka te otkriva kako je došao do podataka prema kojima Marko Polo ima korijene iz Trebinja.

- Do takvih otkrića i zaključaka dolazi se kako upornim traganjem, tako i trenucima prosvjetljenja, kojih tek naknadno postajete svjesni. Naime, za potrebe internacionalnog okruglog stola na temu lika, djela i porijekla najvećeg svjetskog putnika Marka Pola, održanog 1996. u Korčuli, a pod pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, priloženi su brojni radovi različitih svjetskih stručnjaka i autora, od kojih je obiteljsko stablo Polovih, kao jedan od potomaka, obrađivao ugledni korčulanski pravnik Vladimir Depolo. Konzultirajući, kako sve postojeće povijesne i znanstvene izvore, tako i rodbinu, rasijanu po svim kontinentima, došao je do neopozivog zaključka da je Marko Polo korijenski Pavlović iz Dubrovnika, čija je rodbina otuda preko Pelješca doselila u Korčulu. - kazao je Duka pa objasnio kako je doživio „prosvjetljenje”.

DUKA KAŽE I DA ZA NJEGOVU KNJIGU GOVORE KAKO JE NAPISAO „NEZVANIČNU BIOGRAFIJU GRADA KORČULE”

- Kako su etimologija i čitanje između redova jedini uspješan alat za konačne rezultate takvih istraga, naknadno sam se nastavio baviti navedenim prezimenom i ukupnom poviješću odnosa u ovim krajevima. Na taj način se onda ne samo iskristalizirao podatak da su Pavlovići u Dubrovnik najprije migrirali iz Trebinja gdje su dugo vremena bili viđeni srpski velikaši i uspješni vladari cijele te hercegovačke oblasti, već i do srednjovjekovne karte u koju je to vidljivo i jasno ucrtano, a koja je priložena na samom kraju knjige „Tajna Marka Pola”. - rekao je Duka

- Marko Polo je rođen u Korčuli u koju su iz Dubrovnika doselili njegovi roditelji, a nakon što su se njegovi preci s trebinjskih predjela spustili u Dubrovnik. To također znači da je grad Trebinje dobio neočekivani, a turistički nemjerljivo vrijedan argument i sadržaj. Nevjerojatno je koliko veliko zanimanje i danas vlada u svijetu, kad su lik i djelo, sad i porijeklo Marka Pola u pitanju, o čemu sam se osobno osvjedočio kao aktivni sudionik najvećeg sajma turizma u Pekingu. Kako mi je jednom u razgovoru rekao najveći markopolista svijeta, Irac James Gilman, Marko Polo je zaista najveći neiskorišteni turistički brend na svijetu. - zaključio je Duka u razgovoru za trebinjski portal.

Duka, koji je inače autor knjige „Grad nasuprot vremenu”, objavljene u Zagrebu 2002. godine, za koju kaže da su je „znalci okrstili nezvaničnom biografijom grada Korčule”, u Korčuli je, kaže, živio 24 godine i navodi kako je tijekom istraživanja „naišao na dva zanimljiva teksta, a prvi je, kazao je,. „muzejski tekst koji navodi darovnicu velikog srpskog župana Nemanje, rodonačelnika srpskih Nemanjića u kojoj on fratrima s otoka Mljeta, početkom 14. stoljeća, izrekom – poklanja crkvu u Korčuli”.

Podatak je to, koji ga je, kaže Duka, zaintrigirao jer „ne može se poklanjati nešto što nije vaše”.

Naišao je i na drugi muzejski tekst, kojemu je tema kupoprodajni ugovor iz 1333. godine između uprave grada Dubrovnika i Nemanjića, kojim je uređena prodaja poluotoka Pelješca Dubrovčanima, zajedno sa solanom u Stonu. Bilo je to vrijeme, kaže Duka, kada je sjedište Humske episkopije bilo u Stonu te dodaje kako je to „i danas, čak i vizualno lako provjerljivo”.

nm