Veliko priznanje za dugogodišnji rad, znanje i predanost stiglo je na adresu Ante Sardelića iz Blata na Korčuli, poznatijeg kao Tonči Alesa. Hrvatski savez za sportski ribolov na moru dodijelio mu je titulu najboljeg suca u sportskom ribolovu u udičarenju za 2025. godinu – priznanje koje predstavlja vrhunac njegove bogate karijere.
No iza ove nagrade krije se priča o ljubavi prema moru koja traje od najranijeg djetinjstva.
LJUBAV PREMA MORU USAĐENA OD MALIH NOGU
„Mi svi koji smo uz more, Dalmatinci i škojari, vezani smo za more”, započinje Tonči svoju priču.
Iako ne dolazi iz ribarske obitelji, more mu je bilo suđeno. Njegov pokojni djed, kad bi uhvatio slobodnog vremena, odlazio bi iz Blata prema Prigradici, Bristvi i Borovoj – uvijek s tunjom u ruci. Mali Tonči, tada tek četverogodišnjak, bio je uz njega.
Prvi ulovi – pirke, knezi i špari – nisu bili samo dječja igra. Bili su početak jedne duboke i trajne povezanosti s morem.
„To mi je bila zabava, to mi se svidjelo i tako je krenula moja ljubav za ribolovom koja traje do danas – i nadam se da će sa mnom poći i na drugi svijet.”
OD NATJECATELJA DO SUCA
Put od zaljubljenika u ribolov do vrhunskog suca nije bio slučajan. Tonči je godinama bio aktivan natjecatelj, specijaliziran za lov iz usidrene brodice. U toj disciplini ostvario je gotovo sve što se može: bio je državni prvak, reprezentativac, sudionik svjetskog natjecanja. Nakon sportskih uspjeha, odlučio je ostati u svijetu ribolova – ali u novoj ulozi.
„Želio sam biti uz ribolovce i dalje. Položio sam za suca i tako je krenula moja druga karijera, koja traje već oko 15 godina.”
Danas sudi na svim razinama državnih natjecanja u udičarenju.
PRIZNANJE KAO KRUNA KARIJERE
Titula najboljeg suca za 2025. godinu za njega ima posebno značenje. „Rođen sam da idem do vrha. U natjecanju sam ostvario sve što sam želio, a sada sam kao sudac dobio ovo priznanje. To je vrhunac.”
Ipak, ne planira stati. „Ostajem i sudac i natjecatelj. Dok mogu – bit ću aktivan.”
KAKO IZGLEDA DAN SUCA NA NATJECANJU?
Posao suca u sportskom ribolovu daleko je od jednostavnog. Natjecanja traju tri dana i zahtijevaju potpunu koncentraciju. Sve počinje dan prije – dolaskom natjecatelja, verifikacijom i službenim otvaranjem. Već u 6 ujutro sljedećeg dana počinje pravi posao. Sudac kontrolira dolazak natjecatelja, provjerava opremu i predveze, organizira ždrijeb i raspored, nadzire tijek natjecanja, prati rad sektorskih sudaca, mjerača i zapisničara.
„Svi natjecatelji, kao i u svakom sportu, pokušavaju iskoristiti što mogu. Zato mi postojimo.”
Posebno je izazovno održati red i fer igru, osobito u napetim trenucima završetka lova i zbrajanja rezultata.
ISKUSTVO KAO NAJVEĆA PREDNOST
Na pitanje što je najteže u ulozi suca, Tonči je jasan – sve.
„U sportu je sve dozvoljeno ako te ne ulove. Svatko ima svog ‘jokera’, ali mi stariji suci imamo iskustvo. Sve smo to prošli.”
Na sugestiju da mladi možda imaju nove trikove, samo se nasmije: „Teško. Sve znamo.”
Tijekom svoje karijere nije imao ozbiljnih neugodnih situacija.
„Poznajem sve natjecatelje i oni poznaju mene. Poštuju me.”
Njegov pristup temelji se na upozorenju, a ne odmah kazni.
„Nije dobro odmah diskvalificirati natjecatelja. Prvo ga upozoriš kao čovjeka. Ako ponovi – onda slijedi diskvalifikacija.”
Osim što je sudac, Tonči obnaša i funkciju delegata – viši čin unutar Saveza. Delegat kontrolira cijelo natjecanje, nadzire rad sudaca, službeno otvara natjecanje. „Sudac je radna i stručna uloga, a delegat je malo više gospodski. Ali volim obje.“
BUDUĆNOST SPORTSKOG RIBOLOVA: MLADI SU KLJUČ
Iako je sportski ribolov i dalje prisutan, Tonči ističe da budućnost ovisi o mladima.
„Vidim puno djece sa štapovima. Žele loviti, ali im ne ide.”
Problem nije interes – već nedostatak vodstva.
„Treba ih okupiti u klubove i prenijeti im znanje.”
Prisjeća se vremena kada su klubovi poput Zubatca iz Vele Luke i Pagra iz Blata zajedno odlazili na natjecanja diljem Jadrana.
„To zajedništvo treba vratiti.”
Upravo zato završava školu za trenera, s ciljem da mladima prenese svoje znanje i iskustvo.
„Želim da love iz ljubavi prema moru – ne da budu krijumčari.”
MITOVI I PRAZNOVJERJA: ISTINA ILI ZABLUDA?
U ribolovu često kruže razna „pravila” – od žena u brodu do kišobrana i zečeva. Tonči na to odmahuje rukom.
„Ne vjerujem u to. Imao sam žene u brodu i uvijek smo dobro lovili.”
Za njega je ribolov znanje, a ne praznovjerje.
„Znam kakvo je vrijeme, kako stoji mjesec, kad se ide na more. To je ključ.”
Na kraju razgovora, pokušao je u jednoj rečenici opisati svoju ljubav prema moru. Nije bilo lako.
„To je priča koja nema kraja. Ljubav koja traje.”
Ipak, jedna slika govori više od riječi:
„Cijeli dan budem na moru, a kad sunce ide na zapad… Skoro mi dođu suze jer moram doma.”
Ova priča o Tončiju Alesi nije samo priča o nagradi. To je priča o moru, strasti, znanju i životu posvećenom onome što se voli – bez kraja.
