Prikazujem sadržaj po oznakama: tjedni razgovor

Na idućoj sjednici Općinskog vijeća Vela Luke za novog vijećnika će prisegnuti HDZ -ov Damir Vlašić te zamijeniti kolegicu Danijelu Lovričević koja Vijeće napušta zbog osobnih razloga. Vlašić je profesor glazbene umjetnosti i predaje u velolučkoj Gimnaziji. Vodi Puhački orkestar u Potomju, ali organizira i mnoga glazbena događanja diljem Dubrovačko - neretvanske županije. Osim glazbom, ovaj 26 -godišnjak bavi se politikom pa je predsjednik Mladeži HDZ -a Vele Luke i prema tome član velolučkog stranačkog Općinskog odbora.

U tjednom razgovoru za Južni na pitanje kakva su mu očekivanja od Općinskog vijeća, Vlašić kaže:
- Iskreno, mi u velolučkom HDZ-u nemamo neka velika očekivanja od rada sadašnjeg Općinskog vijeća jer vladajući na čelu sa SDP -om ne prihvaćaju nijedan naš prijedlog i kritiku. Primjerice, nedavno su obilježavali postavljanje vertikalne signalizacije, kao bitnog projekta, koji je i započeo i završio u jednom danu. Moje kolege su još u rujnu iznosile problem vertikalne signalizacije u mjesto, posebno naglašavajući kako se pješački prijelaz ispred škole više ne vidi.

Načelnica se najviše bavi samopromocijom i to joj ide jako dobro. Redovito dobijamo brošure s ostvarenim općinskim projektima i tu se često nađu i projekti koje je provela Županije, ali ona to bez problema prikazuje kao svoje. - govori između ostalog Damir Vlašić.

Koje će biti glavni smjer Vašeg djelovanja u Vijeću?
- Što se mog rada tiče ja ću se bazirati na svoju struku i pokušati da se obogati kulturni sadržaj u Vela Luci. Govorit ću o stvarima o stvarima na kojima se do sada nije govorilo, a to je pitanje mladih, u prvom redu njihovo zapošljavanje i perspektiva, kao i sudjelovanje u radu Općine. U predizbornoj kampanji sam govorio i o potrebi izgradnje prostora za udruge. Vidim da se nešto počelo raditi na rješavanju toga problema jer je općinska uprava otkupila dio zgrade koja je sad u potpunom općinskom vlasništvu i navodno se tu planira urediti prostor za udruge. No, s obzirom na rad Općine, očekujemo da bi to moglo biti završeno za 70 –tak godina. Općinski proračun, nažalost, nije baš velik, već je dosta slab i država ga potpomaže kroz Fond za fiskalno izravnavanje za nerazvijene općine i to u iznosu od tri milijuna kuna. A načelnica tu pomoć prikazuje da je „izvukla“ novac od države za projekte.

Naglašavate da će te najviše baviti kulturom, odnosno glazbom, pa kako onda gledate na realizaciju Memorijalne zbirke Oliver Dragojević.
- To je bolna tema. Smatramo da je taj projekt odavno trebao biti realiziran i završen. Sadašnji radovi idu presporo i koliko sam vidio uređeni su prozori i WC. Osim toga, pitam se tko će biti stručna osoba koja će postaviti i voditi zbirku. To bi trebao biti muzikolog koji je već radio na takvim projektima, jer je bitno kvalitetno urediti takav specifičan muzej, kakvih baš i nema u Hrvatskoj. Iako se u javnosti često želi prikazati kako je velolučki HDZ protiv Olivera, to nema smisla, jer mi želimo da se ta Memorijalna zbirka što prije uredi i otvori jer će dosta pridonijeti i u promociji našeg mjesta. Žao mi je i što dosta velolučke djece ne zna da je Oliver rođen upravo u našem mjestu pa i zato smatram da bi se trebao primijeniti odnos prema poznatim i uspješnim Velolučanima koji više nisu živi. Sličan primjer je i svjetski prvak u veslanju Perica Vlašić po kojem se zove i jedna regata u Splitu, a i postoji tehnika veslanja nazvana po njemu. Djeca koja treniraju veslanje su mi rekla da je on iz Splita. Svi su čuli za njega, ali ne znaju da je on bio velolučki ribar koji nikad nije ni živio u Splitu, ali je bio svjetski prvak. Tužno je što u Veloj Luci nema nekog obilježja takvim ljudima i ne poštivaju se takvi ljudi.

Koliko ste zadovoljni radom aktualne načelnice Katarine Gugić?
- Ona se najviše bavi samopromocijom i to joj ide jako dobro. Redovito dobijamo brošure s ostvarenim općinskim projektima i tu se često nađu i projekti koje je provela Županije, ali ona to bez problema prikazuje kao svoje. Ona radi samo na skupljanju političkih poena te kao i njezini prethodnici, vodi politiku nezamjeranja. S druge strane bitni projekti se ne realiziraju, kao na primjer regulacija prometa u mjestu, prvenstveno prema dječjem vrtiću. To je uska ulica puna parkiranih vozila i često se pitam što bi bilo da vatrogasci ili hitna moraju doći do vrtića.

Što se, po Vama, sada dobro radi u Vela Luci?
- Ne želim samo kritizirati, ali ne mogu ni hvaliti rad aktualne općinske uprave, jer bih onda podržavao nerad. Moram istaknuti, što govorim i kolegama u Općinskom odboru HDZ -a, da u Veloj Luci ne bi bilo nijednog vrijednog projekta da Dubrovačko - neretvanska županija ne ulaže u naše mjesto. Prva stvar je pomorsko putnički terminal kojeg gradi Županijska lučka uprava Vela Luka, vrijedan 111 milijuna kuna. Taj najveći projekt u Veloj Luci je Općina pokušala opstruirati, kasneći s radovima za kanalizaciju, bez koje se ne mogu dobiti potrebe dozvole, a još nije raspisan ni natječaj za koncesiju za prijevoznika do terminala. Župan Nikola Dobroslavić je nedavno najavio i ulaganja u Specijalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju Kalos, koja je iznimno bitna za Vela Luku, kao i sanaciju pristaništa na otoku Ošjak i uređenje šetnice, odnosno obale Kale Vranac gdje će se, planirano je, dobiti 255 novih vezova.

Razmišljate li možda o kandidaturi za općinskog načelnika na sljedećim izborima?
- Trenutno sam zaokupljen svojim poslovima vezanim uz glazbu i volio bih biti prepoznatljiv kroz rad u struci, a ne toliko kroz politiku. No, nikad se ne zna što donosi budućnost.

Objavljeno u S JUGA

Vlada, sindikati i poslodavci pregovaraju o izmjenama Zakona o radu čije se prvo čitanje u saboru očekuje već u lipnju. Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel u Tjednom razgovoru za Južni ističe kako je rast plaća u naredne četiri godine jedna od osnovnih ciljeva sindikata. Prosječna plaća, naglašava Novosel, mora rasti na 1.500 eura, a minimalna na 750 eura. Odgovara i na pitanje zašto bi božićnice trebali dobivati samo oni radnici koji su članovi sindikata. Najavljuje reguliranje rada na određeno vrijeme te ističe kako je apsurdno da demokršćanska Vlada u Hrvatskoj ima više sluha za radništvo nego što su ga imale dvije socijaldemokratske vlade.

U dva navrata smo imali problema sa socijaldemokratskim vladama, kako 2003., tako i 2013. i 2014. kad su bili na vlasti, nelogično, ali je tako. Primjer je grad Zagreb gdje je došla platforma Možemo kao građansko lijevo orijentirana grupacija koja sad u Holdingu otpušta ljude. Htjeli su otpustiti 700, sad se došlo na nekih 400 ljudi, katastrofa. - govori između ostalog Novosel.

U tijeku su izmjene Zakona o radu, još prošle godine moglo se čuti kako će se ići na smanjenje radničkih prava, no čini se da su tijekom pregovora između sindikata i Vlade neke odredbe nacrta ZOR-a ipak ublažene u korist radnika.
- Zakon o radu je nažalost tema svake vlade kad se formira. Dugogodišnja je praksa u Hrvatskoj da poslodavci izbjegavaju socijalni dijalog sa sindikatima. Kad su u pitanju brže, fleksibilnije mijenjanje određenih propisa poput sklapanja sektorskih kolektivnih ugovora, što je inače praksa u europskim zemalja, to kod nas nije slučaj nego Udruga poslodavaca u pravilu uvijek puca prema Vladi i pokušava nešto ušičariti u korist svojih poslodavaca. Naravno da smo s druge strane mi kao sindikati prisiljeni imati svoje zahtjeve. Nažalost, nama je to više bila obrambena nego napadačka taktika.

sindikati mars19 010522Sindikalni marš u Zagrebu. Foto: Davor Pongračić / CROPIX 

Mi uvijek branimo ono na čemu poslodavci inzistiraju, a Vlada eventualno podržava. Relativno smo imali dosta uspjeha, ali sami ZOR nije prepreka niti gospodarskom rastu, niti poslodavcima u većoj produktivnosti, njima je to uvijek samo izgovor i težnja da dođu do one fleksibilizacije koja bi dovela do toga da oni radnika mogu otpustiti kad hoće, a nadam se da u Hrvatskoj do toga nikad neće doći. Naime, oni smatraju da je prvi i osnovni problem u Hrvatskoj zapošljavanje na određeno vrijeme. U konačnici je tu stav poslodavaca da bi zapošljavali na neodređeno vrijeme, ali teško mogu otpustiti radnika, pa dajte da mi lakše otpustimo radnika pa ćemo više zapošljavati na neodređeno vrijeme. To je floskula koja nikad nigdje u Europi nije prošla u smislu pozitivnih propisa. Uglavnom, sve tri strane, poslodavci, Vlada i sindikati, iznijeli su prijedloge na izmjene Zakona pa je Vlada odlučila raditi novi „Zakon o radu”. Rekli su da će to biti moderniji ZOR, a bio je to prijedlog Zakona koji nije imao ni glavu ni rep. To je bio prijedlog koji je pomiješao kruške i jabuke pa je Vlada nakon sedam mjeseci shvatila da to nema smisla jer su i poslodavci na te izmjene imali slične primjedbe.

Dobro, što se događa s tim izmjenama?
- Vraćene su nazad, odustalo se od tog prijedloga izmjena novog Zakona o radu jer je Vlada shvatila da do kraja godine mora implementirati određene stavke koje je stavila u Nacionalni program oporavka i otpora, čime je Ministarstvo rada preuzelo obvezu provesti reforme u smislu malog postrožavanja uvjeta zapošljavanja na određeno vrijeme, reguliranje rada od kuće i dodatnog rada. Tu je i ova priča tko će primati božićnice, regrese o čemu upravo ovih dana sindikati razgovaraju s Vladom. Nama je od interesa da se ta područja dodatno reguliraju, pogotovo rad na određeno vrijeme. Kroz dosadašnje konzultacije i razgovore čak se i došlo do poboljšanih rješenja i sada će do tri godine na određeno vrijeme moći sklopiti samo tri ugovora, a nakon tri godine neće više biti one pauze od mjesec dana kao dosad nego će nakon godinu dana isti poslodavac moći zaposliti istog radnika na određeno vrijeme, i on i njegova povezana društva. Dosad su poslodavci koristili razne mogućnosti te su u povezanim društvima samo prebacivali radnike iz jedne tvrtke u drugu.

Što na to kažu poslodavci?
- Vlada u svakom slučaju mora nešto posložiti jer smo mi prva zemlja u Europskoj uniji po broju ugovora na određeno vrijeme pa se Vlada obvezala regulirati taj problem. Kad je u pitanju dodatni rad, mi se prije svega protivimo tome da radnik u svoje radno vrijeme treba zaraditi plaću i preživjeti, a ne da mora dodatno raditi, ali nažalost postoji druga strana koja to stalno prakticira. Imate puno liječnika koji rade u bolnici, ali rade i u privatnim poliklinikama i njima to odgovara, ali jedan konobar, koji radi 10 do 12 sati dnevno, neće imati taj interes da radi kod još jednog poslodavca. Dakle, promjene će ići u pravcu da radnik od svog poslodavca ne mora tražiti suglasnost za dodatni rad nego ga samo treba obavijestiti.

NEPRAVDA JE PREMA ČLANOVIMA SINDIKATA AKO ISTA PRAVA KORISTE I RADNICI KOJI NISU ČLANOVI

Hoće li božićnice dobivati samo članovi sindikata?
- To je dugogodišnji zahtjev sindikata. Postoji diskriminacija između onih radnika koji su članovi sindikata, koji plaćaju članarine koje se troše za funkcioniranje sindikata, pregovore, kolektivne ugovore i ostale sindikalne aktivnosti, i ti članovi sudjeluju i u štrajku da bi se sklopio kolektivni ugovor, a kad se on sklopi tada postoji i veća osnovica, veća razina prava na godišnji odmor, božićnice, regrese. Dio radnika koji ne žele biti članovi sindikata konzumiraju ista ta prava. Postoji nešto u Zakonu o radu što je jednako za sve, ali postoje i oni drugi dodaci, poput regresa, božićnice, koji nisu zakonska obveza, a reguliraju se kolektivnim ugovorom i logično je da sindikati smatraju da je nepravda prema članovima sindikata ako ista ta prava koriste i oni radnici koji nisu članovi sindikata. Model koji je predložen ide u pravcu ne da samo članovi dobivaju božićnice, a drugi ne, nego da sindikat u pregovorima za sve dogovori božićnicu od, recimo, 1.000 kuna, ali da za članove sindikata može dogovoriti i nešto malo više, 100, 200 kuna više i u tom pravcu ide taj prijedlog.

U konačnici je i stvar poslodavca hoće li svima dati božićnice.
- Naravno jer to nije obveza poslodavca, već se radi o snazi sindikata da je za svoje članove dogovori i to je sukus izmjena ZOR-a koje bi trebali ići u saborsku proceduru već početkom lipnja. Prvo čitanje je do kraja ovog zasjedanja, drugo čitanje na jesen dok bi primjena zakona stupila na snagu od 1. siječnja iduće godine.

Upravo ste uspješno okončali prvi kruh pregovora s Vladom oko povećanja osnovice. Očekujete li uspjeh u nastavku pregovora na jesen?
- Nama je prvi i osnovni zahtjev veće plaće i u privatnom i u državnom i javnom sektoru. Na tome inzistiramo upravo kroz kolektivno pregovaranje. Mi smo upozoravali na ulazak u euro zonu, divljanje cijena, inflaciju. Postavili smo neki svoj cilj kroz kolektivno pregovaranje, Vladine olakšice, porezna rasterećenja. Do 2026. u Hrvatskoj bi prosječna plaća morala biti najmanje 1.500 eura. Sada je oko 950 eura i nije to nedostižan cilj. Minimalna plaća koja je 50 posto prosječne plaće trebala bi iznositi 750 eura. Na ovim pregovorima smo tražili su povećanje osnovice od osam posto, a Vlada je nudila samo dva posto. Kompromisno smo predložili da se sad digne na četiri, a do kraja godine da se vidi u kojem ritmu bi se došlo do drugih četiri posto. Vlada do zadnjeg trena nije nudila četiri nego samo dva posto. Sindikati su zaprijetili štrajkom i Vlada je popustila i prihvatila četiri posto.

Znači, stisnuli ste ih najavom štrajka?
- A nego sa čime, gledajte u javnom sektoru je daleko jednostavnije organizirati štrajk nego u privatnom. Kad u školama organizirate štrajk, sve škole od Dubrovnika do Vukovara su u štrajku. Ako idemo u privatni sektor, što, primjerice Debeljaka u Brodosplitu briga za neku metalnu firmu u Zagrebu. Jednostavnije je organizirati se u javnom sektoru. Ljudi imaju dojam da su sindikati u javnom sektoru snažniji, nisu snažniji nego imaju puno bolju poziciju za pritiske i pregovore i imaju jednog poslodavca. U privatnom pregovaranju je puno poslodavaca. Naš cilj je povećanje plaća i sigurno će nastavak razgovora s Vladom slijediti krajem rujna, a hoće li se do kraja godine postići tih dodatnih četiri posto, vidjet ćemo. Ne mogu u ovom trenutku procijeniti što nas čeka do kraja godine.

Hoće li aktualna situacija, kriza, rat u Ukrajini, ojačati ili oslabiti pregovaračke pozicije sindikata?
- Bili smo dvije godine u pandemiji, u krizi pa sad imamo rat, pa se ne zna što će biti s energentima i pojedinim tvrtkama. Ako proizvodnje neće biti onda neće biti ni novca u državnom proračunu, a kako je to lančani ciklus, neće biti ni novca za povećanje tih četiri posto. No, ne prihvaćamo argumente koji se uvijek plasiraju da se ništa ne može kad dođe neka kriza jer vidimo kako se i u krizama neki pojedinci još više bogate. Siguran sam da će se još nešto podignuti u odnosu na ovih četiri posto. Ne treba zanemariti ni ovo povećanje s jedne kune na 1,35 kuna za troškove putovanja te dio koji se odnosi na pokrivanje sistematskih pregleda s 500 na 1 200 kuna, ima tu dobrih pomaka. Daleko veći izazov je kako u privatnom sektoru pokriti daleko više radnika kroz sektorske kolektivne ugovore kako bi svi radnici imali ista prava. Tada, primjerice ako se radi o hotelijerstvu, možete na razini svakog hotela dogovoriti veća prava. Zakon o minimalnoj plaći prošle je godine regulirao da svi oni poslodavci, pokriveni kolektivnim ugovorom, ako radnicima ne obračunavaju plaće prema kolektivnom ugovoru, mogu imati nadzor Državnog inspektorata i porezne inspekcije i to za cijelu plaću, što nije bilo tako do listopada 2021. Zbog rada na crno, ogromnog sivog tržišta, ključno je što više djelatnosti u privatnom sektoru pokriti sektorskim kolektivnim ugovorom.

TURIZAM JE DRŽAVNI HOD PO ŽARU

Dojam je da vam je lakše pregovarati s Plenkovićevom nego što je bilo s Milanovićevom vladom.
- Apsurdno je da su demokršćanske vlade, poput HDZ-a i partnera, učinile puno više nego SDP i socijaldemokratske vlade. U dva navrata smo imali problema sa socijaldemokratskim vladama, kako 2003., tako i 2013. i 2014. kad su bili na vlasti, nelogično, ali je tako. Primjer je grad Zagreb gdje je došla platforma Možemo kao građansko lijevo orijentirana grupacija koja sad u Holdingu otpušta ljude. Htjeli su otpustiti 700, sad se došlo na nekih 400 ljudi, katastrofa.

Što se događa s otpuštanjima u Holdingu?
- Poseban problem u zagrebačkom Holdingu je što je tamo 29 sindikata. Katastrofalno je raštrkana sindikalna scena, dio kućnih sindikata se, nažalost, priklonio poslodavcu, što takvi sindikati obično čine. Možemo je u zagrebački holding postavio klasičnu neoliberalnu upravu. Dobili su zadatak da moraju rezati i očekivali su punu veću podršku javnosti jer kao, otpuštaju Bandićeve uhljebe.

Sindikati tvrde da to nije tako.
-Ma naravno, obične ljude otpuštaju. Među ovih 400 do među 500 ljudi koje planiraju otpustiti, možda bi se našlo 50 -tak uhljeba koji su preko, ne znam čega, došli tamo raditi, a možda nisu ni radili, ali onda su prvo trebali riješiti te ljude, dati im što će raditi pa ako neće raditi, doviđenja.

Ima li u Holdingu viška radnika?
- Ne mogu reći ima li viška, ali sam siguran da Uprava u ovom trenutku ne zna s kojim ljudima će odraditi posao. Na bilo koje pitanje koje smo im postavili oko funkcioniranja nakon otpuštanja ljudi, nisu nam znali odgovoriti jer njima to očito nije važno, jer će ona koristiti agencijske radnike.

Je li prosječna plaća od 1 500 eura do 2026. ostvariva?
- Vjerujem da je to moguće jer kako god okrenuli priču, s rastom BDP-a moraju rasti i plaće jer ne možemo imati bogatu državu, a siromašne radnike. Moramo inzistirati na drukčijoj preraspodjeli zajednički stečene vrijednosti. Dosad je bila praksa da je vlasnicima interes profit, dividenda, a uprave su bile te koje su stiskale radnike da bi oni imali dovoljno za svoje profite i dividende i zato imamo problem s plaćama. U kapitalizmu i privatizaciji na hrvatski način u ovih 30 -tak godina netko se preko noći mora obogatiti i svi vide kako se neki zaista bogate preko noći. Evo, ministar Paladino ne zna kako je zaradio prvi milijun.

A mijenja li se takav način poslovanja ili smo još na početku?
- Nažalost, još uvijek smo na početku jer treba prvo promijeniti svijest da se tako ne može raditi.

Jesmo li previše ovisni o turizmu?
- Apsolutno! Kad jedna zemlja ima preko 20 posto udjela u BDP-u od turizma onda ona hoda po žaru ili sjedi na klimavom stolcu. Vidjeli smo u koroni kako taj turizam nestane. Da, ne daj Bože, neki dron padne ovdje, kao što je pao u Zagrebu, nitko ne bi došao. U ovoj se krizi pokazalo da zemlje koje nemaju vlastitu proizvodnju, od energenata do hrane, zemlje koje su ovisne o uvozu, sad su u najvećem problemu. Hrvatska mora shvatiti da mora ulagati u proizvodnju, da mora tražiti plin u Jadranu, jer ga ima, ako ćemo čekati jeftini ruski ili norveški plin, možemo ugasiti industriju, a godinama se upravo išlo u smjeru da ćemo živjeti od turizma i jeftinog uvoza ruskog plina, da nam ne treba zemlja u Slavoniji.

Ipak, jesen pred nama mogla bi biti jako teška. Inflacija ždere primanja, a cijene divljaju.
- Vlada je u mjere upucala pet milijardi kuna. Smanjila je u međuvremenu PDV za meso, živežne namirnice, ribu, povrće, voće, ali cijene svih tih proizvoda nisu pale kad im je PDV s 25 pao na pet posto. Ne da nisu spustili cijene nego su ih podigli uz opravdanje kako je rat u Ukrajini. Ta perceprija je u Hrvatskoj najveći problem, ali ona u Hrvatskoj prolazi jer građani to mirno promatraju umjesto da je na ulicama 10 tisuća ljudi. Mi smo ovce koje prihvaćaju kad im netko govori da je sve zbog rata u Ukrajini moralo poskupjeti, a kad mi istovremeno kažemo da moramo imati veće plaće, tada se čude na osnovu čega mi to tražimo. Ako je sve skupo, ako su svi dignuli cijene, krajnje opterećenje je na kupcu jer on sve plaća dok njegova plaća ostaje ista ili realno pada. Ako sve raste, moraju rasti i plaće.

Objavljeno u GLOBAL

Nakon što je početkom travnja na unutarstranačkim izborima izabran za predsjednika Gradskog odbora HDZ -a Ploče, Ivan Škarić za Južni u Tjednom razgovoru otvoreno ističe kako situacija u tom stranačkom odboru nije idilična već dosta izazovna. Naglašava kako mu predstoji rad na terenu i „deranje đonova”. Dok se mnogi pitaju kako će pločanski HDZ -ov gradski odbor voditi iz Zagreba u kojemu je nakon završenog Ekonomskog fakulteta pronašao posao i zasnovao obitelj, Škarić najavljuje povratak u rodni kraj, iz kojeg je, upozorava, posljednjih godina otišlo 20 posto mladih stanovnika.

Početkom travnja izabrani ste za predsjednika Gradskog odbora HDZ-a Ploče. Prije toga bila su dva neuspjela izborna pokušaja, a špekulira se kako u pločanskom HDZ-u stvari nisu baš najbolje. Dakle, kakvo je stanje u GO HDZ-a Ploče?
- Kao što ste i sami rekli, situacija nije baš idilična, zapravo, dosta je izazovna. Izbori jesu odgađani dva puta, ali na kraju smo se uspjeli konsolidirati i provesti ih. Izbori su sami po sebi festival demokracije pa je tako na našim izborima odabrano novo vodstvo koje je spremno prihvatiti određenih izazova. Sama situacija unutar Gradskog odbora HDZ -a Ploče nije ujednačena i najveći nam je izazov ujediniti sve članove kao i simpatizere te širom otvoriti naša vrata kako bi se što više ljudi priključilo Gradskom odboru. To su ciljevi o kojima smo razgovarali i prilikom kandidature, kad su i predložena imena troje potpredsjednika i ja kao predsjednik. Još tada je naš cilj bio razgovarati sa svakim članom ponaosob jer u razdoblju pred nama moramo što jače konsolidirati stranku i primiriti neke sitne sukobe koji postoje. Jedino u zajedništvu možemo promijeniti sliku stranke na razini grada Ploča i zaslužiti povjerenje građana.

Što znači to da situacija u GO HDZ -a Ploče nije ujednačena i zašto nastaju ti, kako kažete, sitni sukobi u HDZ -ovu Odboru koji je inače najstariji HDZ-ov odbor u zemlji.
- Da, Gradski odbor HDZ-a Ploče najstariji je u Hrvatskoj, prvi je osnovan, a prvi temeljni odbor je osnovan u Šarić Strugi, mjestu iz kojega dolazim. Uvijek vam postoje neke riječi koje ili ostanu neizrečene ili su izrečene u afektu. Nažalost, to rezultira stvaranjem negativnih tenzija između ljudi. Kao što sam rekao, naš generalni cilj je ujediniti i stabilizirati stranku jer sukobi nikome ne odgovaraju. Smatram da su ipak najvažnije one teme koje se tiču budućnosti i razvoja te se nadam se da smo kandidiranjem mlađih ljudi, koji su spremni raditi na terenu, uspjeli u tom prvom koraku kako bismo se dalje mogli razvijati na zdravim temeljima.

NAJVEĆI PROBLEM PLOČA JE DEPOPULACIJA

Osim konsolidiranja HDZ-a u Pločama, morate se posvetiti i tamošnjim problemima. Koji su Vama krucijalni problemi u Pločama?
- Prva i najvažnija stvar je depopulacija, odnosno, demografska slika Ploča budući da smo prema zadnjem popisu stanovništva izgubili skoro 20 posto stanovništva, što nas dovodi do drugog velikog problema, a to je neadekvatan poticaj gospodarstvu grada Ploča. Žalosna je činjenica da smo jedini grad koji se u doba korona krize nije osvrnuo na poduzetnike i gospodarstvenike u vidu financijske pomoći. Inače, konstantno se nekih par godina u proračunu vuče jedna stavka pomoći gospodarstvenicima i poljoprivrednicima, ali se u operativnom smislu to ne realizira. Svi se sjećamo što je bilo u doba korone i koliko je situacija bila kritična, a tu Grad Ploče ni u jednom trenutku nije izašao ususret poduzetnicima, niti se kreirala neka financijska linija za sufinanciranje troškova rada obrtnicima i gospodarstvenicima.

ivanskaric300422 2

Također, nedavno je na Gradskom vijeću u Pločama povećan komunalni doprinos i komunalna naknada i to nas dovodi u situaciju da ukoliko vi sad u Pločama želite graditi stambenu zgradu, iznos komunalnog doprinosa koji ćete platiti jednak je onom koji će platiti investitor u Splitu ili Zagrebu. Zakonom je definiran maksimalan iznos koji se može naplatiti, a izmjenom uredbe o komunalnom doprinosu grada Ploča, došlo je do situacije da je maksimalan zakonski iznos stavljen u prvu zonu, a to je zona grada Ploča, tako da bilo koja stambena zgrada koja se sljedeća bude gradila, plaćat će komunalni doprinos na razini velikih gradova u Hrvatskoj. Nažalost, tu se Ploče ne bi trebalo mjeriti s velikim gradovima.

Jesu li izostale primjedbe oporbe na to?
- Kad je ta odluka bilo na Vijeću, vijećnici HDZ -a iznijeli su niz primjedbi i jasno su definirali probleme koji će proizaći iz takve odluke. Kako bi se ublažio njezin efekt gradonačelnik je još na Vijeću donio amandman na prijedlog drugih vijećnika da se smanji iznos komunalne naknade, odnosno doprinosa za obiteljske kuće i tako se dobio jedan koeficijent od 50 posto gdje su onda smanjeni ti iznosi. Međutim, to se odnosi na obiteljske kuće, a znamo da su u centru Ploča manje više sve stambene zgrade. Taj korektiv je uveden za izgradnju obiteljskih kuća što je dobro za okolna naselja, ali što se tiče stambenih zgrada i njihove gradnje, stvara se problem jer će iznos naknade koji će investitor morati platiti itekako utjecati na cijenu stana. Bez stanova koji će se graditi po povoljnijim cijenama, naše će mlade obitelji i dalje odlaziti. Znamo da je u planu bila izgradnja zgrade POS-a za mlade, ali i ona je sada na čekanju. Naše stanovništvo je sve starije, a i ja sam prije šest godina otišao iz Ploča baš iz razloga koji se odnosili na zaposlenje i formiranje obitelji. Sve su to one osnovne stvari o kojima mladi razmišljaju prije negoli se odluče otići. Dizanje komunalnog doprinosa automatski je udar na investitore koji neće moći graditi stanove ispod određene cijene a to znači i manje prilika za mlade koji žele kupiti vlastiti stan.

U kontekstu te odluke o komunalnom doprinosu Vaš kolega i bivši gradonačelnik Ploča Krešimir Vejić kaže kako su gospodarstvenici u Pločama „bankomat gradske uprave”. Biste li se složili s tom tvrdnjom?
- Bih! Krešo Vejić je bio gradonačelnik Ploča u dva mandata i smatram da je itekako upoznat s radom gradske uprave. U vrijeme njegova mandata grad Ploče imao manje financijske dubioze nego sada, a ne smijemo zanemariti današnje prilike koje imaju jedinice lokalne samouprave kroz EU fondove i dodatno sufinanciranje od države. Smatram da tu itekako ima prostora za veći angažman i inicijativu od strane gradske vlasti. Zabrinjava i to da je prošle godine također bio podignut jedan kredit uz minus od preko 7 milijuna kuna u gradskoj blagajni, a u proračunu za ovu godinu je planiran novi kredit u iznosu od 2,5 milijuna kuna za sufinanciranje tekućih troškova. Ovo podizanje komunalnog doprinosa i naknade je, baš kao što je Krešo rekao, udar na gospodarstvenike da bi se pokrpale rupe u gradskom proračunu.

KRSTIČEVIĆ JE DOSTA TOGA PREPUSTIO SVOM ZAMJENIKU

Kako gradonačelnik Mišo Krstičević po vama vodi Ploče?,
- Gledajte, nezahvalno je govoriti o Miši Krstičeviću budući da gradonačelnik nije u Pločama konstantno. Mišo Krstičević kao liječnik i kao osoba je izrazito dobar, međutim, kao gradonačelnik dosta toga je prepustio svom zamjeniku i stručnim službama koji se ne snalaze na terenu, a tome u prilog ide ova situacija oko manjka u proračunu i podizanja komunalnog doprinosa. Ne bi rekao da idemo u dobrom smjeru, određeni projekti jesu započeti, međutim, od početka do finalizacije nekog projekta treba proći dosta vremena i kroz naredne godine će se vidjeti jesu li ti projekti adekvatni za Ploče i kako građani gledaju na to.

Dakle, smatrate da bi Krstičević kao gradonačelnik trebao biti više prisutan u Pločama.
- Svakako.

Kakva je vaša vizija Ploča, s obzirom da je to grad koji ima sve preduvjete za razvoj, od luke, željeznice do autoceste?
- U pravu ste, potencijala ima dosta, ali nikako da se on iskoristi do kraja poput nekih drugih lučkih gradova na Jadranu. Mislim da je puno tog prepušteno na volju i inicijativu određenih udruga i udruženja, pogotovo obrtnika i oni dosta toga zajednički rade, ali potrebno je i od strane grada odrediti smjer kojim se želi ići. Treba krenuti u dijalog s gospodarstvenicima, da se vide njihovi problemi i želje. Čini mi se da se gubi kontakt s realnom situacijom na terenu, odnosno s realnim životima ljudi. Naši razvojni potencijali i prednosti jesu velike, jer osim luke imamo ogroman potencijal za razvoj poljoprivrede i turizma. Grad i gradske službe trebale bi bit moderator između svih subjekata, a ne vidim da se to događa, niti da postoji neka vizija razvoja, sve je nekako više prepušteno stihiji.

ŽUPANIJA PRUŽA VEĆU POTPORU GOSPODARSTVU NEGO SAM GRAD PLOČE

Dva ministra u Vladi bila su iz Ploča, Ćorić koji je na odlasku. Marija Vučković ministrica je poljoprivrede. Krstičević kaže da je s Ćorićem dobro surađivao dok za ministricu Vučković nema baš riječi hvale.
- Sada već bivši ministar Ćorić i aktualna ministrica Vučković djeca su grada Ploča i bespredmetno je govoriti vole ili oni ili ne vole Ploče. Možda su projekti ministra Ćorića nešto vidljiviji jer je on bio zadužen za infrastrukturne, veće projekte, ali definitivno sam stava da su gradu Pločama i pločanskim gradskim projektima vrata svih ministarstava otvorena, ako se radi o kvalitetno pripremljenim i održivim projektima. Inače, ne treba zaboraviti da je upravo Ministarstvo poljoprivrede na čijem je čelu ministrica Vučković, poduprlo projekt izgradnje vrtića u Staševici u sklopu ruralnog razvoja, a paralelno s time da osobno znam da je svaki projekt koji je u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede, a koji je došao u Ministarstvo, ministrica podržala i ne bih rekao da je takvo etiketiranje ministrice Vučković korektno od gradonačelnika Krstičevića.

Jeste li nakon izbora u HDZ-u u Pločama razgovarali sa županom o problemima u Pločama i njihovu rješavanja.
- Načelno jesmo, ali ovih dana imamo formiranje Gradskog odbora i kad završimo tu proceduru, organizirat ćemo konkretne sastanke i razgovarati o problemima u nadležnosti Županije. Važno je naglasiti kako je baš u Pločama izgrađen poduzetnički inkubator, koji je direktna podrška poduzetnicima, ne samo u Pločama nego i šire. Vid potpore koji nam pruža Županija po meni je puno veći nego onaj koji pružaju institucije grada Ploča.

Tko je Ivan Škarić, za one koji Vas ne znaju?
- Ivan Škarić je osoba koja je spremna na sebe preuzeti odgovornost kad vidim da to ima smisla, tako je bilo i s pločanskim HDZ-om. Moja struka, ali i strast je ekonomija, a trenutno sam zaposlen u Hrvatskoj gospodarskoj komori u Zagrebu gdje sam zadužen za EU projekte, a imam i poduzetničko iskustvo kroz vođenje vlastite tvrtke. To je ono najvažnije, a ostalo ću pokazati u vremenu koje dolazi.

O sebi skromno. Prihvatili ste se teškog posla, spremni ste konsolidirati pločanski HDZ i pripremati ga za nadolazeće izbore. Snage vam očito ne nedostaje, a pretpostavljam da imate i potporu novog predsjednika ŽO HDZ- a Blaža Peza.
- Naravno da sam prije svega razgovarao s Blažom i iznio mu moju viziju razvoja HDZ -a u Pločama. Dobio sam njegovu potporu, ali ne samo onu deklarativnu zato očekujem da nam Županijski odbor HDZ-a sa svojim iskustvom pomogne da Gradski odbor u Pločama podignemo na stabilne noge. Puno je još do sljedećih izbora, ali ja se izbora ne bojim ukoliko ćemo mi u stranci između sebe biti pošteni, iskreni, korektni i ujedinjeni, a rad na promicanju tih vrijednosti je i moj glavni zadatak. Po tom pitanju nemam upitnika, a u sljedeće tri godine predstoji nam rad na terenu i „deranje đonova“.

I činjenica da je pločanski prvi i najstariji HDZ-ov odbor u zemlji vas dodatno obvezuje.
- Istina, puno sam vagao i razmišljao o svojoj kandidaturi jer sam trenutno u Zagrebu, ali dođe taj moment kad morate donijeti neke važne odluke. Srećom, moj dugoročni cilj je bio povratak u rodni kraj. Situacija nije bajna, ali tu smo da se uhvatimo u koštac sa svim što nas čeka. Najlakše je pustiti da sve ide niz vodu, ali to nije rješenje.

Otkad ste član HDZ-a?
- Od 2008. sam bio u mladeži. Otkad sam otišao na fakultet u Zagreb imao sam svoju ekipu i bio sam aktivan u HDZ -ovu odboru Trešnjevka jug dok sam bio u Domu na Savi. Dakle, imam stranačkog staža.

Znači, vraćate se u rodne Ploče.
- Kao što sam rekao, uvijek mi je bila želja vratiti se, a sada ću to realizirati i prije nego što sam mislio. Imam sreću da mi je i supruga iz doline Neretve pa nam se nije problem vratiti doma i tu ostvariti sve naše ciljeve.

Objavljeno u S JUGA
Subota, 23 Travanj 2022 20:30

LAG 5 dosad je alocirao 7,84 milijuna kuna

LAG 5 neprofitna je organizacija čija je temeljna zadaća decentralizirana raspodjela sredstava iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj putem LEADER/CLLD mjere. - kaže na početku ovotjednog razgovora voditeljica LAG -a 5 (Lokalna akcijska grupa) Katarina Slejko oja nas je pobliže upoznala s aktivnostima ove udruge.

Otkad djeluje LAG 5 i koga okuplja?
- Osnovan je 2012. godine kao neprofitna udruga, zalaganjem lokalnih aktivista radi unapređenja i razvoja zajednice. Područje LAG-a 5 pripada najjužnijoj Dubrovačko–neretvanskoj županiji i uključuje otoke Korčulu, Mljet i Lastovo, te poluotok Pelješac. Obuhvaća 11 jedinica lokalne samouprave: Blato, Janjinu, Korčulu, Lastovo, Lumbardu, Mljet, Orebić, Smokvicu, Ston, Trpanj i Vela Luku. Područje LAG-a 5 ima 790,71 km², a sastoji se od 85 naselja u kojima živi 25 203 stanovnika ili 20 posto ukupnog stanovništva Dubrovačko-neretvanske županije. LAG 5 neprofitna je organizacija koja trenutno broji četvero zaposlenih, a svoje aktivnosti predfinancira, kao i većina LAG-ova u Hrvatskoj, preko kredita u poslovnoj banci. Prihodi od članarina u financijskom planu LAG-a 5 iznose manje od pet posto te se ostatak prihoda odnosi na prihode od projekata. LAG 5 danas s više od 80 članova iz javnog, gospodarskog i civilnog sektora za ostvarenje ciljeva koristi multisektorsko financiranje te je provodio više europskih projekata. Tijekom ove godine LAG 5 započinje s izradom ključnog strateškog dokumenta Lokalna razvojna strategija za novo programsko razdoblje od 2023. do 2027. godine s kojom ćemo se dogodine prijaviti na novi natječaj za LAG-ove. To je jedini strateški dokument u Hrvatskoj koji ima financijski i akcijski plan i čija se provedbe temeljem toga evaluira, a na temelju evaluacija se LAG-u dodjeljuju sredstva za novo programsko razdoblje.

Koji je cilj LAG-a 5?
- Cilj LAG-a 5 je izgradnja zajednice s konkurentnim gospodarstvom, visokom kvalitetom življenja te očuvanom prirodnom i kulturnom baštinom koja svoj razvoj usmjerava prema održivoj budućnosti. U siječnju 2017. LAG-u 5 je dodijeljeno 8,24 milijuna kuna za provedbe podmjere "Provedba operacija unutar CLLD strategije", podmjere 19.3. "Priprema i provedba aktivnosti suradnje LAG-a" i podmjere "Tekući troškovi i animacija" iz PRR 2014-2020. Sredstva su bila namijenjena provedbi Lokalne razvojne strategije LAG-a 5 za razdoblje od 2014. - 2020. putem koje će se sufinancirati odabrani projekti od strane LAG-a 5 za korisnike s LAG 5 područja i za ulaganja koja se provode na LAG 5 području. Odlukom ministrice poljoprivrede Marije Vučković dodijeljeno nam je dodatnih 4,47 milijuna kuna za dvogodišnje prijelazno razdoblje 2021. - 2022., u kojem se nastavlja provoditi Program ruralnog razvoja Republike Hrvatske.

Koliko je potpora dosad isplatio LAG 5?
- Sveukupno je LAG 5 dosad raspisao deset natječaja i Upravni odbor LAG-a 5 donio je 64 odluke o potpori. Dosad je alocirano ukupno 7,84 milijuna kuna. Za preostalo je nedavno raspisan natječaj i biti će donesene odluke o potpori. Dosad je LAG 5 proveo jedan transnacionalni projekt suradnje naziva „Bee friends“. Glavni cilj projekta bila je promocija područja partnerskih LAG-ova, jačanje pčelarskog sektora te razvojnih resursa tih područja, zaštita prirodne baštine putem povećanja ekološke svijesti i načela održivog razvoja. Partneri na projektu su bili: LAG Moslavina te poljski LAG-ovi „Ziemia Pszczyńska“ i „Żywiecki Raj”.

Koji projekt biste istaknuli?
- Projekt „Želim pomagati“ jedan je od onih projekata koji mijenja sliku društva. Nositelj projekta LAG 5 početkom srpnja 2019. potpisao je Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava u ukupnoj vrijednosti od 6,05 milijuna kuna s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava i Hrvatskim zavodom za zapošljavanje. Projekt je trajao provedbe 30 mjeseci, a partneri na projektu su bili Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područni ured Dubrovnik, Centar za socijalnu skrb Korčula te općine Vela Luka, Orebić, Blato, Smokvica i Grad Korčula. U sklopu projekta zaposleno je ukupno 40 žena, plus dvije koordinatorice, a uključeno je više od 200 korisnika. Od 40 žene koje smo zaposlili, 13 ih je bilo starijih od 50 godina, sedam dugotrajno nezaposlenih, neke duže od deset godina, devet s osnovnoškolskim obrazovanjem, četiri osobe s invaliditetom, tri osobe stranog podrijetla i jedna bivša ovisnica.

dm

Objavljeno u S JUGA
Subota, 09 Travanj 2022 21:31

Status kulture je provincijalni

Poznata dubrovačka slikarica, čuvarica konavoske baštine Antonia Rusković Radović ušla je u drugi mandat na čelu javne ustanove u kulturi Muzeji i galerija Konavala. Pred protekli mandat na tu se funkciju javilo čak devet kandidata, a ovoga puta je bila jedina pa je i jednoglasno odabrana.

- Baš mi je žao što se nitko nije javio. Možda osjećaju da smo nabili prejak i specifičan tempo koji bi trebalo nastaviti i nitko se nije našao u priči koju smo osmislili. Konavoski muzeji i galerije bili su ustanova bez jasne vizije, uglavnom tek izložbeni prostor, ali sad imamo izložbenu i izdavačku djelatnost, mnoge projekte u zajednici, svakodnevno pišemo blog, te dosta projekata i gostovanja. – kazala je u Tjednom razgovoru za Južni Antonia Rusković Radović.

PREKO BLOGA MUZEJ „PLASIRALI U SVIJET”

Čini mi se kako se upravo MIGK po prepoznatljivosti, odnosno po interakciji s javnostima kroz različite program, na neki način ističe među drugim ustanovama u kulturi na jugu Hrvatske.
- Drago je to čuti i jer naši zaposlenici dobro osjete težinu aktivnog rada. Imamo 15 zaposlenika u četiri jedinice i to Arheološki muzej u Pridvorju, Kuća Bukovac u Cavtatu, Zavičajni muzej Konavala u Čilipima te Odjel za opće stručne poslove na Grudi. Stručni ljudi rade i onaj nestručni dio. Nemamo spremačicu ni čistačicu, sve sami za sobom redimo. Kad gledate iznutra, teško je kad se mjerimo s drugih sličnim ustanovama. Ali onda kad završimo neki projekt, ljudi su prezadovoljni. Tih 15 ljudi stvarno radi veliki posao. Zadovoljni smo s našom aktivnošću prema vani. Smatram da muzej nije institut, već treba biti spona između znanosti i zajednice, privlačiti djecu, mlade, stare... Meni se nekad čini da toliko toga nismo napravili, ne stignemo sve što želimo i planiramo.

Jedan od projekata koji ima odličnu percepciju javnosti i osvojio je nekoliko nagrada je blog.
- Blog nam je otvorio oči za neke stvari koje inače nismo uzimali u obzir. U ožujku 2020. godine na početku pandemije, kad je proglašen lockdown zaključili smo da bismo trebalo nešto raditi. Počeli smo svakodnevno pisati blog o prirodnoj i kulturnoj baštini Konavala. Sad se skupilo već oko 700 tekstova, a statistike su nam otkrile i nove stvari. Naš blog se otvara ne samo u Konavlima i Dubrovniku, već još više i u Splitu, Zagrebu, Engleskoj, Francuskoj, SAD-u što znači da smo preko njega naš mali muzej plasirali diljem svijeta. Shvatili smo da muzej funkcionira, ne samo uživo, nego i virtualno. Vidimo da se svakodnevno otvaraju i stariji tekstovi, ljudi traže slike, koriste ga kao enciklopediju. To nas jako veseli. I zato nismo prestali pisati blog kad je pandemija popustila već ga i dalje svakodnevno pišemo.

Razmišljate li te tekstove i tiskati?
- Konavoska Matica hrvatska i Turistička zajednica zainteresirane su za objavu tekstova o Cavtatu, jer ne postoji nijedna kulturna monografija Cavtata. Tako se nadamo objavi pedesetak cavtatskih tekstova u dvojezičnom izdanju ogranka Matice hrvatske Konavle početkom ljeta. Bitno nam je na neki način izdvojiti i dio o prirodnoj baštini jer su posebnu pažnju privukle priče o samoniklom bilju.

VELIKI IZDAVAČKI POTHVAT

Koliko je korona donijela promjena u radu?
- Korona nam je napravila velike probleme. Morali smo prekinuti s dosta posjećenim dječjim radionicama i tijekom lockdowna nije bilo posjeta muzeju. Sad je teško vratiti se na stare mehanizme, ljudima je puno teže doći i galerije i muzeje. Svi imaju te svoje ekrane na kojima vide sve što se događa. Teško je vratiti te stare aktivnosti, ali mi se trudimo i mislim da nam uspijeva. Ljudi se vraćaju i to je bitno i dragocjeno.

Što planirate dalje?
- Radimo na redovnim radionicama u Zavičajnom muzeju i Kući Bukovac. Povremeno imamo i radionice izrade nakita od različitog elektroničkog otpada. Ove godine nam je najvažnije obilježiti sto godina od smrti Vlaha Bukovca pa od siječnja svakog četvrtka imamo stručna predavanja o njegovom životu i djelovanju. Pripremamo i veliki izdavački pothvat, a to je velika monografija na kojoj već nekoliko godina radi Igor Zidić i nadam se da će biti predstavljena na Bukovčev rođendan 5. srpnja. Monografija je maestralna, na gotovo 700 stranica donosi ne kataloški, već tematski i konceptualni prikaz života Vlaha Bukovca u odnosu na tadašnja književna i politička događanja. Veseli nas i priprema kataloga i izložbe o Bukovcu u kolektivnoj memoriji Cavtata i osobnim vezana slikara s njegovim rodnim krajem. Mnogi poprate njegov slikarski momenat, a mi se želimo baviti i intimnim pričama, arhivom i kolekcionarskim zbirkama. Kuća Bukovac na neki je način početak i kraj istraživanja o tome umjetniku. Za muzej u Čilipima pripremamo izložbu o konavoskom iseljeništvu, u prvom redu u Ameriku te o benefitima od iseljenika za Konavle. U Arheološkom muzeju priprema se izložba o arheologiji u podzemnim špiljama, jer želimo prikazati tu podzemnu čipku u konavoskom kraju.

MORAMO BITI ZADOVOLJNI ŠTO SMO U PANDEMIJI SAČUVALI RADNA MJESTA

A kakva je situacija s financijama?
- To je najteži dio. Naš proračun iznosi oko 2,5 milijuna kuna, od čega je milijun kuna vlastitih prihoda. Održavanje objekata pokušavamo isfinancirati kroz Erasmus programe, dok plaće i hladni pogon osigurava Općina Konavle koja je i osnivač ustanove. Moramo biti zadovoljni što smo u pandemiji sačuvali radna mjesta, ali ne smijemo zapošljavati sezonske radnike, pa sami dežuramo i radi se u dvije smjene. Stalno nešto i nekoga molimo za novac i sretna sam kad izdamo katalog što je naskuplji dio izložbe. Gruba su vremena, ali mi se trudimo, bez mnogo novaca sačuvati i prezentirati vrijednu i važnu građu.

Što je sad s projektom Konavoski vez kojeg ste osobno pokrenuli?
- Baš u petak na radionici Konavoskog veza komentirali da radimo već 10 godina. Kroz taj smo projekt zaštitili konavoski vez i proveli različite radionice. Na prvoj radionici za djecu u OŠ Cavtat nam se javilo stotinu djece. Uspjeli smo popularizirati konavnoski vez u generacijama koje su već bile odmaknute od vezenja. Imam i sliku djevojčice koja veze na autobusnoj stanici. To je predivno. Korona je i to usporila pa smo zato snimili klipiće za Youtube, koje još trebamo montirati i postaviti. Onda će svatko zainteresiran moći otvoriti tutorijal i pratiti obuku za konavoski vez. Moram reći da je taj vez i izrada svile nešto što je ponovno saživjelo u konavoskom kraju. Sad bismo trebali raditi na popularizaciji obrade i bojanja vune jer rijetki pojedinci to znaju, a prije 50, 60 godina to je bio svakodnevni posao u konavoskom kraju.

ŽELIM ODRŽATI GALERIJU, NEĆU U MIGK -U OSTATI VJEČNO

Dugo godina ste radili samostalno kao slikarica. Stižete li sad slikati?
- Minimalno slikam. Tek nešto malo vikendom jer želim održati moju galeriju, kojoj se planiram vratiti. Neću u MIGK -u ostati do kraja života, brzo će se i tu pokazati potreba za novim ravnateljem i svježim idejama. Za ovakve ustanove je smrt ako zaposlenici razmišljaju da im je to zaposlenje do mirovine.

Kakav je po Vama trenutni status kulture u našim krajevima?
- Status kulture je provincijalni. To se odmah vidi jer se na svim razinama u krizi najprije rezalo kulturi. Takvo stanje je posljedica dugogodišnje nerada u kulturo i društvu. Trebalo bi novim generacija objasniti da nije kultura samo kad netko otvori izložbu i pravi se važan, već treba osvijestiti bogatstvo baštine i pitanje identiteta, ali i korištenje kulture u gospodarstvu i turizmu. U mnogim zemljama je udio kulture u BDP-u dosta visok, a u nas joj se ne daje na važnosti i ne prepoznanje značaj. Mnogi muzeju su samoodrživi i odlično rade, ne na uštrb građe, baštine i lokaliteta, već nude kreativne programe kroz koje privlače novac.

Objavljeno u GLOBAL

Imam troje djece i petero unučadi Stipanu, Matiju, Stipu, Cvitu i Mateja, tri cure i dva dječaka, a 16. svibnja ću navršiti 64 godine. Ja sam sretan i zadovoljan i ništa mi više ne treba. Iako sam u mirovini radim svakodnevno i puno. Baš su mi se jutros otelile dvije krave, pa sam već u 5:30 sati bio u štali i onda odveo unuku Cvitu u vrtić. Vratio sam se u štalu, malo prostrijet bijele slame, da to sve bude u redu i podojili smo tele. Radim puno i u voćnjaku jer imam mandarine, breskve, nektarine... Nikad mi nije dosadno. – na početku u Tjednom razgovoru Južnog odgovorio je tako bivši gradonačelnik Metkovića i nekadašnji saborski zastupnik Stipo Gabrić Jambo na pitanje gdje je i što radi otkad više nije intenzivno u politici kao prije.

Stipo Gabrić Jambo kroz svoju uspješnu političku karijeru djelovao je i u okviru HDZ -a i HSS -a, ali i kao nezavisni te vlast formirao i s lijevima i desnima.

- Na zadnjim izborima nisam mogao sudjelovati jer sam bio uvjetno osuđen. Pravomoćno sam oslobođen za onu famoznu „sušu“ (optužba je bila da je za 4,5 milijuna kuna državnog novca, namijenjenih za ublažavanje šteta od suše kupio zgradu Poduha u središtu Metkovića, u kojoj su danas smješteni Prirodoslovni Muzej te gradska knjižnica i čitaonica op.a.), ali me onda Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću optužilo da sam vršio utjecaj na svjedoka i dobio sam sedam mjeseci uvjetno. Inače, to je ekspresno presudio onaj sudac iz Osijeka, koji je reketirao Zdravka Mamića. Namjera je bila da me se optuži kako bi se prebili troškovi, jer je država u procesu „suše“ morala platiti više od pola milijuna kuna sudskih troškova. U metkovsko Gradsko vijeće ušla je moja kćer Maša, a vidjet ćemo što će biti za dvije godine. – rekao je Jambo.

Kad pogledam te prvake Mosta promislim kakva su oni sekta i kako nitko od njih nije u životu zaradio žute banke. Njima nitko ne valja, ni lijevi ni desni, oni su spasitelji. Pa i ovi iz Domovinskog pokreta i Penava se prave da sve znaju. Ili ovaj zeleno - lijevi blok, Bože sačuvaj. Ne znam što bi bilo da nas oni vode. Ne bi došli do Brežica, a ne do Bruxellesa i Pariza.

Teško je Vas zamisliti u mirnom umirovljeničkom životu.
- Umirovljenik sam ima već devet godina, jer sam aktivirao saborsku mirovinu kad se to moglo 2013. godine.

Zar niste bili mladi za mirovinu?
- Pokušao sam na par mjesta tražiti posao, ali nije išlo pa sam odlučio aktivirati mirovinu. No ja i dalje radim. Dižem se u 5 sati, bavim se poljoprivredom, stočarstvom, trgovinom, turizmom i jako sam zadovoljan. Bavim se i građevinom, pa kupim zemlju, napravim zgradu i prodam stanove. Ja sam dobro organizirao svoj život.

I DALJE IDE NA SPROVODE

Jeste li i dalje aktivni u Metkoviću, idete li na sve sprovode kao i prije dok ste bili gradonačelnik?
- Naravno. Idem redovno na gotovo sve sprovode. Metković je mali grad i svakoga poznam pa je red poći. Ako sam ja možda u Zagrebu, na sprovod pošaljem ženu ili brata. Ali pođem ja na 98 od sto sprovoda.

Kako ste zadovoljni situacijom u Metkoviću i Dubrovačko - neretvanskoj županiji?
- Loše se radi i u Gradu Metkoviću i u Županiji. Kad sam ja vodio grad i to 16 godina, proračun je bio između 20 i 25 milijuna kuna, a gradonačelniku Milanu i HDZ -u je danas bliže 100 nego 80 milijuna kuna. Da nije bilo mene HDZ u prošlom mandatu ne bi ni mogao formirati vlast već bi ostali mostovci. Znači gradonačelnik Milan ima svoje na vlasti u Županiji i Zagrebu, a opet je to slabo. Da sam ja na njegovom mjestu i uz ovako sposobnog premijera, dovukao bih pet puta više para u Metković. Da bi grad išao naprijed treba svaki tjedan ići u Zagreb i rješavati stvari. Za razliku od Mosta i Milana, mi smo iz europskih fondova riješili energetsku obnovu dvorane i dječjeg vrtića, a iza mene su ostala po dva muzeja i vrtića, vatrogasni doma, starački dom, 12 igrališta po kvartovima... Znam da se može više, ali je bitno imati viziju. Što se tiče Županije i oni mogu puno bolje raditi. Poštivam župana Dobroslavića, ali smatram da treba doći mladi čovjek koji će vući naprijed.

Kako Vam se čini situacija u državi?
- Sreća je da imamo vrhunskog premijera, koji pozna Bruxelles i EU kao svoj džep, da nije tako bilo bi nam puno teže. Moramo više proizvoditi novih vrijednosti, a ne sve podrediti turizmu, jer kad se dogodi covid i rat u Ukrajini onda smo u problemu. Tu u prvom red mislim na razvoj poljoprivrede. Kad pređem granicu s Mađarskom ili pođem u Vojvodinu i Srbiju vidim da tamo nema puno ledine za razliku od Hrvatske. Nama bi moglo biti puno bolje, možemo biti dostatni u svim poljoprivrednim proizvodima i još imati viška za pet puta više ljudi nego nas sad ima u Hrvatskoj. Sad nismo u ničemu dostatni iako je od hrvatske samostalnosti podijeljeno preko 40 milijardi kuna poticaja. Za te para mogli smo imati proizvodnju ne za 21. već za 22. stoljeće.

U kakvim ste odnosima s aktualnim hrvatskim političarima?
- Jedan sam od rijetkih koji kad pođe u Zagreb može svratiti i na jedno i na drugo brdo. I do premijera i do predsjednika. Obojici mogu poslati poruku i odgovorit će mi. Mogu otvoriti svaka vrata jer ih nigdje nisam g... zatvorio. Protiv mene je podnešeno bezbroj kaznenih prijava, ali nema nijedne presude osim da sam utjecao na svjedoka, a što nije istina, nego je, kako sam već rekao, trebalo kompenzirati državne troškove.

U METKOVIĆU NITKO BRŽE NIJE IZGRADIO VILU OD BOŽA PETROVA

Koliko imate još otvorenih procesa?
- Već je odbačeno 99 posto tih prijava. Još je ostala prijava da je Grad Metković plaćao autobuse HSS -u za hodočašće u Mariju Bistricu te za dodjelu sadnica maslina. Masline su sporne, a da sam dijelio marihuanu ne bi me istraživali. No, pravda je spora, ali i dostižna.

Spominjete „brda“, koje vam je draže? Predsjednikivo ili premijerovo?
- Obojica su mi draga. Školovani su i pametni. Mislim da Hrvatska u zadnjih 30 godina nije imala boljeg premijera od Plenkovića. Cijenim ga i resprektiram jer može doći i otvoriti svaka vrata. Njemu nije problem zakucati predsjednici Europskog vijeća Ursuli von der Leyen na vrata. On može što hoće. Obojica su odlični, briselski đaci. Završili su pravni fakultet, pošli u Ministarstvo vanjskih poslova i diplomaciju. Pa nije li francuski predsjednik Macron čestitao našem premijeru na odličnom znanju francuskog jezika. Predsjednik Milanović je s druge strane također odličan, bistar i oštrouman. Obojica imaju gene kamene, oni su naši ljudi, oštroumni Dalmatinci. Jako su obrazovani, brzo misle i djeluju.

A kakav Vam je ministar obrane Banožić?
- Smatram da je o puno stvari Banožić trebao šutjeti. Pa ne smije on govoriti da se Ukrajini šalje 40 šlepera oružja. Neka djeluje, ali nek' ne priča puno. Ma i ja sam puno pričao i sad vidim da bi bilo bolje da sam više šutio. Treba se držat one stare dubrovačke „sa svakim lijepo, a s nikim iskreno“.

A kako gledate na najavljenu rekonstrukciju Vlade?
- Dobro je da se malo osvježi. Ja to podržavam. Oporba traži izbore, a kad pogledam te prvake Mosta promislim kakva su oni sekta i kako nitko od njih nije u životu zaradio žute banke. Njima nitko ne valja, ni lijevi ni desni, oni su spasitelji. Pa i ovi iz Domovinskog pokreta i Penava se prave da sve znaju. Ili ovaj zeleno - lijevi blok, Bože sačuvaj. Ne znam što bi bilo da nas oni vode. Ne bi došli do Brežica, a ne do Bruxellesa i Pariza. Oni su kao i ovi u Splitu. Najprije se prave dobri i pravilni, prikazuju kao borci za promjene, a kad jedan od njih kaže novinarki da će joj se krvi napiti, e onda to brane. Puljak sad ide na nove izbore, ali neće dobiti više, nego manje glasova. A ne znam ni koliko će dugo u Zagrebu trajati ova vlast. Lako se je valjati u Varšavskoj, ali nije lako voditi Grad i firme.

Ima li Most budućnosti?
- To je magla. Najprije su pripremali osmogodišnji plan za Metković pa nakon godine dana pobjegli u Zagreb. Grmoja je već potpuno odselio s obitelji, a u Metkoviću nitko nije brže od Petrova izgradio vilu i to samo u šest mjeseci. Kad pogledate, oni su dva puta bili u Vladi i nisu ništa napravili. Oreškovićevu Vladu su srušili, a onda ih je Plenković nabio kao nitko nikoga. I taj se Raspudić pravi veliki političar, a nesposoban. Ma za ništa su.

90 POSTO SUNCOKRETOVA ULJA STIZALO JE IZ UKRAJINE

Kad Vas čovjek sluša promisli da se vraćate u HDZ -ove skute, govorite kao HDZ -ovac?
- Bio sam ja u HDZ -u i mene je zbog Luke Bebića Sanader izbacio iz stranke. Ja sam realan čovjek i znam što je dobro za moju dicu i unučad. Znam kad netko dobro radi, a vidim i ove pametnjakoviće iz sekte. Znam što su napravili, znam im ćaću i mater, babe i didove. Grmoja i Petrov su dva mandata u Zagrebu i što su napravili za našu županiju... Ništa. Petrov je bio potpredsjednik Vlade i što je napravio za primjerice zdravstvo u Županiji, je li netko dobio specijalizaciju, je li osigurao novac dubrovačkoj bolnici ili metkovskom Domu zdravlja... Grmoja je bio potpredsjednik Sabora.... I ništa. Da sam ja potpredsjednik Vlade, pa Županija bi procvjetala u svim sektorima turizmu, prometu, gospodarstvu, poljoprivredi.

Vlasnik ste turističkog naselja u Kleku. Kakva su očekivanja od sezone?
- Očekivanja su jako slaba. Naši gosti su uglavnom bili iz Ukrajine, Bjelorusije, Rusije i baltičkih zemalja. Sad nitko od njih neće doći. Trebamo se svi skupa moliti Bogu da stane rat u Ukrajini. Ako ne stane, neki će se dogodine smrzavati, a mnogi će vrlo teško sastavljati kraj s krajem.

Je li prijeti siromaštvo?
- Ne prijeti siromaštvo nego nego neće biti namirnica. Ako u jednoj Njemačkoj, ekonomskoj velesili s 90 milijuna stanovnika, postoji ograničenje za kupovinu ulja, onda nam se ne piše dobro. Danska i Njemačka su smanjile izvozne kvote svinjskog mesa, a Orban je zabranio izvoz pšenice i brašna iz Mađarske u Italiju. Ta je velesila u proizvodnji tjestenine i smrznutih pekarskih proizvoda ovisila o Mađarskoj pa što sad može napraviti sa svojim eurima kad nema pšenice. Trećina svjetskog izvoza kukuruza dolazi iz Ukrajine i Rusije, bili su vodeći i u proizvodnji pšenice, a skoro 90 posto suncokretovog ulja je stizalo iz Ukrajine. To je velika žitnica s izvanrednim uvjetima, a proizvodnja je sad stala. Magistar sam agronomije i sa sigurnošću mogu reći da bi Hrvatska sa svojim resursima mogla hraniti 15 do 20 milijuna ljudi. Talijani od našeg kukuruza proizvode bio plin, a Danci hrane njime svinje. Zašto se u Hrvatskoj ne bi hranile svinje, a ne da ih milijune uvozimo.

Pa zašto je to tako?
- „Đaba mlika u krave ako nema uprave“. Naša država godinama daje poticaje na ekološki uzgoj oraha, bajama i lješnjaka te za pašnjake u stotinama milijuna kuna, a proizvodi se malo. Opet se orasi, bajami i lješnjaci uvoze. Zemlja nam je u ledini, neobrađena. EU potiče da ostanemo u ledini i da kupujemo njihove proizvode.

Objavljeno u S JUGA

O najavljenom ujedinjenju stranaka proizašlih iz Hrvatske seljačke stranke, ali i o drugim aktualnim temama u Tjednom razgovoru pričamo s predsjednikom HSS -a i saborskim zastupnikom Krešom Beljkom.

- Ta ideja se provodi već nekoliko mjeseci a kao i sve ostalo u životu proces je kompliciran. Mogu reći da pregovori teku bolje od očekivanoga. Trenutno djeluje 12 stranka proizašlih iz HSS -a i ne znam hoće li se sve priključiti ovoj inicijativi. U visokoj fazi pregovora je udruženje nekih pet, šest stranaka, a postoje i opcije koje kažu da su spremni na razgovore tek kad ja dam ostavku. Sa svima sam spreman razgovati i mislim da bismo u nekom trenutku radi zajedničkog koraka naprijed, trebali pojedinačno napraviti i korak nazad. Jedna stranka uopće ne želi razgovarati s HSS-om. - kaže na početku Beljak o ideji i procesu ujedinjenja stranaka kojima je temelj „radićevština“.

Hoćete li uspjeti udružiti do izbora?
- Ako se ne udružimo sad za nekoliko mjeseci, neće biti ništa od tih pregovora.

Prema nedavnim anketama objavljenima na HRT-u tek 1,7 posto birača daje povjerenje Vašoj stranci, koja je nekad imala puno bolji rejting. Kako to tumačite?
- Kad sam preuzeo HSS 2016. godine rejting je iznosio 0,7 posto, što znači da aktualni podaci nisu povijesni minimum. Istina je da smo nekad imali puno više saborskih zastupnika, no ta su vremena odavno prošla. Prije mene je bio jedan zastupnik, a mojim dolaskom taj se broj udvostručio i dvoje ih je. No, i to je loše. Zato se nadam da će nakon ovih rušenja i rascjepa u HSS -u, sada doći obrnuta situacija. Svi trebamo shvatiti da nema ništa od svađe i da je jedino sloga zajednički interes HSS -a.

Kako gledate na redovni vojni rok ili neku vrsta vojne obuke, što je sad aktualno pitanje u Hrvatskoj?
- Vladajući mogu probati nešto uvesti, ali moraju znati da situacija danas i prije 30 godina nije ista. Ako se uvede vojni rok mislim da će mnogima to biti jedan od dodatnih razloga za iseljavanje iz Hrvatske. Nema baš entuzijazma među mladima prema oružju kao 1991. godine kad ih je većina išla srcem braniti domovinu. Znam i da većina branitelja danas žali što su uzeli pušku i kažu da se nisu borili za ovakvu današnju Hrvatsku. Ta većina je uglavnom tiha i ne govori puno, za razliku od glasne manjine koja se neprestano bori za svoje beneficije.

Kako komentirate ovu situciju s dronom koji je pao u Zagrebu? jedni tvrde da je bilo eksploziva, dok policijski forenzičari, za sada neslužbeno, to negiraju.
- Mi smo država članica NATO- a, a Zagreb je glavni grad u čije je središte doletilo nešto veličine autobusa i teško oko šest tona, a da nitko iz tog vojnog sustava nije reagirao i dojavio bilo što. Znači mogla je pasti i nuklearna bomba, jer ti ih dronovi mogu nositi. Sada nije bitno je li bilo eksploziva na toj napravi, već je činjenica da je doletjela, a da nitko nije reagirao. Prema riječima predsjednika Milanovića, dio šefova država članica NATO-a nije ni znao za taj incident pa se onda nameće pitanje što mi radimo u savezu koji nas ne može braniti. Naši političari neće postaviti to pitanje jer gledaju svoje interese. Da sam ja u toj poziciji, digao bih veliku buru jer nije normalno da dok traje rat u Ukrajini, s tog teritorija nešto doleti u središte glavnog hrvatskog grada. To je velika blamaža na NATO savez. Postavlja se pitanje, kakve mi koristi imamo od NATO -a i kakve oni imaju od nas pa je li moguće da se radi o drugoj vrsti ekspanzije. Zašto su nas uopće primili u taj obrambeni savez i zašto smo mi ušli ako ne možemo biti zaštićeni. To je veliki propust, ali srećom nije bilo žrtava, što ne bismo mogli reći da je pao samo stotinjak metara dalje na studentski dom. Hrvatska je trebala oštrije reagirati, dignuti veliku paljbu po NATO-u do razine proglašenja neutralnosti jer ne želimo biti meta primjerice Rusa. Zalažem se za zaštitu Ukrajine i ukrajinskog naroda, ali mi je Hrvatska na prvom mjestu.

S obzirom na geopolitičku situaciju i položaj Hrvatske mislite li da se trebamo bojati određenih ratnih djelovanja kako na našu zemlju, tako i na države u neposrednom okruženju?
- Nadam se do toga neće doći. S druge strane, gledajući što u susjednoj Bosni i Hercegovini kuhaju velike sile mislim da nitko više nije naivan da vjeruje da narod u toj državi sam odlučuje o svojoj sudbini i jasno je da im to drugi nameću. Brine me položaj Hrvata jer oni u ovom trenutku nisu ravnopravni s Bošnjacima i Srbima. To je neosporiva činjenica, ali mi nije jasno zašto primjerice Bošnjacima odgovara da su Hrvati nezadovoljni pa mi se čini da se tu nešto „kuha“. No, ni u BiH nema dovoljno topovskog mesa i tamo je iseljavanje veće nego kod nas.

Mislite li da će se nešto „zakuhati“ u BiH?
- Ta država s tri naroda i jednim jezikom već 30 godina ne može funkcionirati bez stranog posrednika. Zajedničko rješenje bi trebali pronaći predstavnici svih triju naroda, a ne predstavnici EU, SAD ili Rusije, jer u tom slučaju država nije suverena. Pitanje je sad zašto ne dolazi do dogovora na razini triju naroda. Mislim da nekim većim silama odgovara da tu uvijek postoji „bure baruta“, samo srećom nema više baruta. Neće se više mali čovjek boriti za interese velikih. I treba malom čovjeku omogućiti da glasa i da ima svoga predstavnika, a ne da Bošnjaci biraju hrvatskog člana predsjedništva. Hrvati u BiH i nemaju drugu opciju nego glasati za HDZ i Čovića. Iako mnogi to ne žele, bošnjačka opcija ih na to tjera svojim postupcima.

Hrvati sad idu pakt s Dodikom i Republikom Srpskom.
- Kad se ne mogu dogovoriti s Bošnjacima moraju naći drugog partnera. A i to s Dodikom je začarani krug. Nedokučivo mi je zašto Bošnjacima smeta hrvatski predstavnik u Predsjedništvu pa onda izbornim inženjeringom dovode čovjeka koji se samo vodi kao Hrvat. Pa kakva je onda to država s nekoliko sustava i ustava, ma toga nema nigdje u svijetu. Vjerujem da bi se Hrvati, Srbi i Bošnjaci lako dogovorili, jer su i prije postojala kumstva, miješani brakovi, ali da netko sa strane im to ne dozvoljava i potpiruje vatru. Jasno je da je velikosrpska politika izazvala mnoge ratove i vjerujem da su te svoje planove provodili potaknuti iz vana. Što mislite da je Slobodanu Miloševiću, koji je kao predstavnik Beobanke radio u SAD-u i bio kućni prijatelj s Warrenom Zimmermanom, netko sa Zapada savjetovao da ne napada zemlje bivše Jugoslavije, bi li bilo onog velikog krvoprolića. Raspale su se i mnoge druge države, ali ratova nije bilo, a nekim narodima kao npr. Kataloncima nije bilo dozvoljeno odcjepljenje. Ovo što se danas događa u Ukrajini je druga priča. Ukrajinci se tek sad homogeniziraju kao narod a to Putin nije očekivao.

Svi se boje ekonomskih posljedica. Kakvi nam problemi, po Vama, prijete?
- To je najveći problem. Sukobe velikih sila sada krvlju plaćaju Rusi i Ukrajinci, a ekonomski će stradati Europska unija i mi s njom. Jasno je tko će profitirati. Onaj tko neće imati negativnih posljedica zbog nesuradnje s Rusijom i na čijem se području neće voditi rat. Hrvatska ne bi trebala imati većih problema jer i nema industrije, a turizam bi mogao ostati na razini kao i prije za razliku od Turske koja je u nepovoljnijem geostrateškom položaju. Jasno je da će doći do povećanja cijena, ali i do velike inflacije jer je tečaj kune vezan uz euro.

Mislite li da će se mijenjati svjetski ustroj, dolaziti do jačih blokovskih podjela?
- Svijet nije na istom stupnju razvoja i doći će do iscrpljivanja i globalne ekonomske krize. No, kako na planeti sada živi preko 7 milijardi ljudi prijeti i ekološka katastrofa. Europa je imala šansu postati jedan od velikih svjetskih faktora i to je prekinuto ratom u Jugoslaviji. Ta bivša država trebala je ući u europske integracije čime bi se zaokružio utjecaj sve do Grčke i Turske, a sada je sve to ostao prazan prostor s podijeljenim utjecajem i mogućim potencijalom za sukobe. Srbi mi nisu jasni.
Oni već sto godina rade strateške greške na svoju štetu i djeluju kako poluga stranih sila. Započeli su tri rata i izgubili puno i bojim se da sada ne naprave četvrtu grešku. No, nedavna izjava srpskog predsjednika Aleksandra Vučića da kupuje naftu preko Omišlja i Janafa malo smiruje. Zapad nosi prosperitet, ne ide se prema istoku već zapadu. Ostaje problem Kine i Indije, koje su svjetske sile po broju stanovnika i imaju velike vojske, ali i nekoliko kriznih žarišta, a mogli bi eskalirati i sukobi na Dalekom istoku. Sve su to zemlje, nekadašnje kolonije, čije su se granice krojile i povlačile u Londonu i Parizu pa su uvijek mogući izvjesni nacionalni sukobi. Jedina zemlja na svijetu koja funkcionira kao multinacionalna je Švicarska.

Kako gledate na prijetnje ministrici Nataši Tramišak, koje su bile prije nekoliko mjeseci pa ih sad prijavila policiji, a prije toga iznijela u javnost?
- Radi se unutarstranačkim obračunima u HDZ-u, kao pripremi za postplenkovićevsko razdoblje koje slijedi nakon sljedećih EU izbora u svibnju 2024. godine. Plenković bi nakon odrađenih mandata u hrvatskoj Vladi trebao dobiti mjesto u sustavu EU ili NATO -a. To mu nije za zamjeriti i to je logičan slijed karijere čovjeka koji je svjetski format za većinu hrvatskih političara. U HDZ -u su svjesni da njegovim odlaskom i oni idu u opoziciju, jer nakon dva HDZ -ova mandata slijedi i jedan oporbeni. U javnost izbija trostruko više afera nego u vrijeme Sanadera i Tuđmana i koriste se svim mogućim sredstvima. Čudno mi je da je ministrica izašla najprije u javnost nakon nekoliko mjeseci, a da nije obavijestila ni premijera ni policiju. Jasno je da se vodi rat unutar HDZ i to s više pozicija, padaju teške riječi pa ne treba vjerovati svim optužbama koje se iznose.

Objavljeno u GLOBAL

Koliko je jug Hrvatske spreman za eventualne ugroze koje nisu nemoguće s obzirom na trenutnu situaciju u svijetu i geopolitički položaj Hrvatske, a posebice Dubrovačko -neretvanske županije, u kakvom su stanju skloništa, imamo li robne rezerve i kako dočekujemo izbjeglice iz Ukrajine – teme su Tjednog razgovora kojeg smo vodili sa zamjenikom dubrovačko - neretvanskog župana Joškom Cebalom koji je ujedno i načelnik županijskog Stožara Civilne zaštite.

- Moram istaknuti kako su Dubrovačko - neretvanska županija, naše operativne snage civilne zaštite, a posebno naš zdravstveni sustav u još uvijek aktivnoj koronakrizi, pokazali kako smo na izazove spremni odgovoriti. Ovdje još jednom naglašavam svoju veliku zahvalnost i neizmjerno poštovanje prema našim liječnicima, medicinskim sestrama, svim djelatnicima u zdravstvu, našim žurnim službama koji su za sve nas bili na raspolaganju bez prestanka, još uvijek to jesu i to ne smijemo zaboraviti. Svakako, svjesni smo specifičnog položaja naše Županije, svjesni smo i eventualnih ugroza u ovim trenucima. No, ono što je važno je činjenica da se za njih pripremamo, kao država članica EU i NATO saveza, na nacionalnoj razini. Jednako tako, i potencijalna izbjeglička kriza, koja je posljedica trenutačnog stanja u Ukrajini, utječe na sve zemlje EU, pa tako i na Republiku Hrvatsku i sve se aktivnosti usklađuju na nacionalnoj razini. - govori na početku Cebalo.
 
U kakvom su stanju skloništa na području DNŽ, koliko ih ima, treba li ih srediti?
- Na području Dubrovačko - neretvanske županije ukupno je 11 samostojećih skloništa koja su u nadležnosti jedinica lokalne samouprave. No, što je važno napomenuti, tijekom izrade naših planova djelovanja civilne zaštite, dobili smo podatke od općina i gradova o objektima za sklanjanje od kojih većina nije u njihovom vlasništvu, niti nadležnosti. Sukladno podacima koje imamo, takva su 32 objekta na području županije. Po pitanju samih skloništa smatram bitnim naglasiti i jasne zakonske odredbe. Zakon o sustavu civilne zaštite ističe kako poslove upravljanja i održavanja javnih skloništa preuzimaju jedinice lokalne samouprave. Naglašavam javnih. Održavanje i korištenje drugih skloništa, kućnih ili blokovskih, nije Zakonom propisano jer se podrazumijeva da o njima skrbe vlasnici.
 
Kako funkcioniraju robne rezerve na području DNŽ?
- Republika Hrvatska uspostavila je Ravnateljstvo za robne zalihe pri Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja. Ono što smo vidjeli i tijekom situacije uslijed potresa koji su zadesili dijelove naše države relativno nedavno, je da te robne zalihe funkcioniraju. Jednako tako, Republika Hrvatska nerijetko je pomagala i drugim državama upravo iz sredstava tih zaliha. Sustav postoji na razini države i on je stabilan.
 
Po nalogu Stožera, turističke zajednice prave evidenciju za potencijalno zbrinjavanje izbjeglica iz Ukrajine. Koliko ima zainteresiranih? Je li moguće nešto dogovoriti s većim hotelskim kompanijama koje su sada u privatnom vlasništvu?
- Ono što vrijedi istaknuti je zaista jedna odlična suradnja koju smo mi, kao Stožer, ostvarili s pojedinim hotelskim kućama i poduzetnicima na našem području, prvenstveno na početku pandemije, ali i kasnije. Solidarnost i spremnost na pomoć je nešto što moram pohvaliti i u ovom slučaju. Što se tiče aktualne situacije sa zbrinjavanjem raseljenih osoba s područja Ukrajine, podatke prikuplja Ravnateljstvo civilne zaštite i pri tome surađuje s turističkim zajednicama na terenu. Ravnateljstvo civilne zaštite javno je u više navrata objavilo e-mail adresu (Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.) na koju se mogu javiti svi koji žele pomoći osobama raseljenim zbog rata u Ukrajini na bilo koji način. Ono što znamo, i što vidimo i u medijima, su vrijedni i srdačni ljudi i iz naše županije koji su se stavili na raspolaganje, otvorili svoja srca i svoje objekte.

Kako uopće funkcionira sustav Civilne zaštite, postoji li kao prije, neki pričuvni sastavi koji bi se aktivirali u slučaju ugroze?
- Izuzetno sam zadovoljan funkcioniranjem operativnih snaga civilne zaštite u Dubrovačko - neretvanskoj županiji. Kontinuirano ulažemo u cijeli operativni sustav, a potvrda toga su i projekti i oprema namijenjena upravo našim službama. Imamo jedan vatrogasni brod na Mljetu, drugo plovilo je u fazi opremanja i uskoro će biti predstavljeno. U tijeku je i izgradnja Centra za obuku operativnih snaga u Kuli Norinskoj vrijednog više od sedam milijuna kuna. Što se tiče postrojbi civilne zaštite, njih osnivaju i organiziraju jedinice lokalne samouprave i mislim da zaista možemo biti zadovoljni s velikim brojem naših općina i gradova koje su i relativno nedavno morale i organizirati svoje postrojbe.
 
Treba li po Vama, uvesti obveznu vojnu službu ili neku vrstu obuke?
- Aktualna situacija, sasvim očekivano, aktualizirala je pitanje obvezne vojne službe. Svakako, država ima jasne smjernice sigurnosti i odluku po tom pitanju treba prepustiti nacionalnoj razini. Osobno ne smatram lošom ideju o uvođenju neke vrste vojne obuke. Vidimo da se o tome razgovara, da naša Vlada to promišlja i ponavljam, ne vidim problem u uvođenju neke vrste obuke.

Objavljeno u S JUGA

Europa i svijet upravo se suočavaju s velikim problemom izbjeglica, kažu najvećim nakon Drugog svjetskog rata. Vrlo slične probleme imala je i Hrvatska tijekom Domovinskog rata skrbeći o svojim građanima, ali i onima iz BiH. O tome smo razgovarali s Pavom Handabakom, nekadašnjim glavnim tajnikom državnog Ureda za prognanike i izbjeglice, a prije toga i voditeljem dubrovačkog Regionalnog ureda.

- U tijeku je zabrinjavajuća izbjeglička kriza za koju se pribojavam da će, ukoliko se nastavi ruska invazija na Ukrajinu, tek u dogledno vrijeme doseći svoj vrhunac. Brojne su poveznice ove krize s onim što su proživljavali prognanici i izbjeglice iz Hrvatske tijekom Domovinskog rata. Međutim, postoje i ključne razlike između prihvata ukrajinskih izbjeglica koje spas traže po trenutno sigurnim europskim državama i iskustava iz naše prognaničko - izbjegličke krize. Mišljenja sam da odgovorne službe RH na vrijeme trebaju tim okolnostima posvetiti posebnu pozornost i izgraditi sustav koji će rješavati brojne zahtjevne zadaće s kojima će se suočiti. - kaže na početku Handabaka.

EU parlament je donio niz odluka vezanih uz privremeno prebivalište za izbjegle Ukrajince, kako bi se mogli zaposliti, a djeca ići u vrtiće, škole i fakultete u novom odredištu. Kako na to gledate?
- Svakako treba pozdraviti mjere koje donosi EU, ali uz istovremeno uvažavanje posebitosti svake pojedine članice, sredine koja prihvaća ukrajinske izbjeglice i resursa kojima ta sredina raspolaže. Poznato nam je stanje na tržištu rada u Hrvatskoj kao i dobna i spolna struktura izbjeglica od kojih su 88 posto žene i djeca pa se može pretpostaviti da će većina žena dobiti posao. To otvara pitanje tko će u međuvremenu skrbiti o djeci vrtićkog uzrasta i osnovcima? Na koji će način ta djeca ostvariti komunikaciju sa svojim vršnjacima u školi i u kojemu će roku savladati hrvatski jezik kako bi mogli pratiti nastavu? Zbog uobičajenog poznavanja engleskog jezika nešto lakše će biti mladima koji će biti na fakultetima.

Pojam skrbi je vrlo širok. Koliko je teško organizirati i uskladiti skrb o izbjeglicama?
- Odgovor je u već u pitanju. Najkraće – vrlo širok! Ukratko – vođenje evidencije prognanika i izbjeglica, smještaja i prehrane, besplatnih prijevoza, zdravstvene skrbi, psihosocijalne prilagodbe, školovanja, raspodjele humanitarne pomoći, pravnih poslova, isplate zakonom propisanih novčanih naknada i brojnih drugih „nevidljivih“ poslova. Primjerice: na Korčuli premine izbjeglica iz BiH. U zakonskom roku dužni ste pronaći mjesto privremenog ukopa pokojnika. Nije ga bilo na Korčuli pa smo našli u Dubrovniku. To je bio naš posao i mi smo to morali riješiti. Koliko je teško organizirati skrb? To je s ljudima s kojima sam na širem području Dubrovnika surađivao bilo puno lakše nego negdje drugo. Snagu smo crpili iz rezultata koje smo ostvarivali. Kako djelatnici samog Regionalnog ureda tako i bezbrojni znani i neznani pojedinci i organizacije obavili su ogromni posao skrbi naših prognanika sa šireg dubrovačkog područja i izbjeglica koji su pristigli iz BiH.

Hrvatska europarlamentarka Biljana Borozan je kazala kako će u provođenju tih odluka vezanih uz izbjeglice od velike koristi biti i hrvatska iskustva. Mislite li i Vi tako?
- Osnivajući Ured za prognanike i izbjeglice na samom početku Domovinskog rata Vlada RH osmislila je model kojim je preduhitrila daleko teže posljedice po najranjiviju kategoriju stanovništva. U takvim su se okolnostima stjecala brojna iskustva koja je sa zanimanjem pratila međunarodna zajednica posredstvom UNHCR-a. Djelatnici Ureda za prognanike i izbjeglice, ali i Regionalnih ureda, na brojnim su tematskim sjednicama izlagali svoja iskustva, pisali o njima i izdavali knjige. Osobno sam imao čast na University of York (1994.) i na University of Oxford (1995.) predstaviti iskustva s područja Regionalnog ureda Dubrovnik. Ovih dana svjedočimo da se iskustva skrbi o prognanicima i izbjeglicama '90. -tih godina prošlog stoljeća u Hrvatskoj itekako koriste.

U tijeku su i pripreme naše države za prihvat Ukrajinaca, evidentiraju se potencijalni smještajni kapaciteti diljem jadranskih županija... Što bi sve trebalo napraviti, je li Stožer CZ, po Vama, na dobrom putu?
- Po dostupnim informacijama iz medija izgleda da se Stožer CZ dobro pripremio za prihvat prvog vala izbjeglica. Tu u prvom redu mislim na smještaj i prehranu, zdravstvenu skrb kao i neke aktivnosti vezane uz tradicionalnu empatiju svojstvenu hrvatskim državljanima. Humanitarnu pomoć, primjerice. Treba biti svjestan da je to vrh ledenog brijega koji se vidi, a glavnina je ispod površine. U Hrvatsku je pristiglo 4.300 izbjeglica, a spominje se ukupni broj od oko 50.000. Za pretpostaviti je da će obim poslova koji predstoje izaći iz okvira mogućnosti i stručnosti stožera CZ te da će Vlada RH ili osnovati nadležni Ured ili biti primorana uključiti Ministarstvo socijalne skrbi, Ministarstvo zdravstva i Ministarstvo znanosti i obrazovanja.

Pretpostavljam da se vodi uredan popis izbjeglica sa što više podataka. Budućnost će pokazati koliko je to važno. Sama problematika tehničke organizacije prihvata, smještaja i prehrane u nas se rješava rutinski. Daljnji tijek skrbi zahtijevati će dugoročnije planove na koje će utjecati pretpostavke do kada će agresija trajati i u kolikoj će mjeri zahvatiti teritorij Ukrajine. Od posebne je važnosti koje će političke odluke donositi EU o priznavanju statusa izbjeglica stanovnicima Ukrajine kao i kvota izbjeglica koje bi Hrvatska trebala prihvatiti. Mišljenja sam da bi se s brojem od 50.000 izbjeglica Hrvatska teško nosila pa i uz značajne financijske pomoći iz Bruxellesa.

Kod nas je Ured za prognanike i izbjeglice proglašavao koji su gradovi i područja ratom ugroženi pa su stanovnici s tih područja imali pravo na prognanički status. Tako su stanovnici Konavala, Župe, Dubrovnika pa do Stona mogli tražiti i dobiti status prognanika, ali ne i oni iz Korčule, Opatije, Hvara ili Poreča jer nisu bili u izravnoj pogibelji. Dolaskom u zapadne države u početku su svi bili prihvaćeni kao izbjeglice jer u Hrvatskoj je bio rat. Kasnije se i to promijenilo jer se provjeravalo iz kojih područja dolaze izbjeglice koji su to stvarno bili i oni koji to nisu. Ako iz ovog iskustva napravimo projekciju na Ukrajinu onda je jasno da su stanovnici Kijeva, Khersona, Mariupolja, Černihiva i drugih gradova i područja zahvaćenih agresijom u pogibelji, dok se primjerice Lavov trenutno ne bi mogao svrstati u tu kategoriju. Nije mi poznato kako će EU postupiti po tom pitanju.

Koje bi, po Vama, posljedice ove nove izbjegličke situacije koja će zasigurno biti velikih razmjera, mogle biti za Hrvatsku?
- U uvodu sam napomenuo da pored poveznica postoje i ključne razlike između prihvata ukrajinskih izbjeglica i naše skrbi o prognanicima i izbjeglicama tijekom Domovinskog rata. Za razliku od ukrajinske izbjegličke krize Hrvatska je, uz privatni smještaj kod svojte i prijatelja, raspolagala brojnim smještajnim kapacitetima u hotelima, odmaralištima pa čak i vojnim odmaralištima, primjerice Perna, koja su bez iznimke stavljena na raspolaganje za smještaj prognanika i izbjeglica. Bio je rat i nije bilo turizma. Ukrajina nema ni približno tolike kapacitete pa su prisiljeni slati svoje preko granica uglavnom u zemlje EU. Sumnjam da će vlasnici svoje hotele na Jadranu staviti u funkciju izbjegličkog smještaja, a to nije i ne može biti interes hrvatskog gospodarstva.

Zdravstvena skrb je bila riješena od ranije, a djeca su pohađala razrednu nastavu na hrvatskom jeziku. Psihosocijalna skrb provodila se redovito ili po potrebi bez jezičnih poteškoća. Prestankom rata u Ukrajini možemo očekivati brojna spajanja obitelji na način da će muški članovi doseliti k svojim ženama i djeci u Hrvatsku, a povratak, odnosno migracije u suprotnom smjeru će biti rjeđe ako ništa onda iz razloga da se mnogi neće imati gdje vratiti. Naš je proces bio obrnut. Otvorilo se jedno novo poglavlje izbjegličkih kriza.

Ovaj put je to u Europi i ne može se izjednačavati s migracijama iz smjera istok-zapad koja i nisu izbjeglička već nešto sasvim drugo. Vladi RH predstoji pozorno praćenje zbivanja na planu ukrajinske izbjegličke krize, planiranje opsežne skrbi i osiguravanje sredstava iz međunarodnih fondova, na prvom mjestu EU, kako bi spremni dočekali zahtjevan posao koji je pred nama. Mišljenja sam da bi opseg poslova i troškova oko zbrinjavanja i/ili integracije 50.000 ukrajinskih izbjeglica bio teret koji Hrvatska ne bi izdržala ni uz znatnu financijsku pomoć međunarodne zajednice.

Objavljeno u GLOBAL

Od 2008. do 2021. godine obnašao je dužnost pročelnika Ureda za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba, a inicijator je i poslijediplomskog studija „Upravljanje u krizama” na Sveučilištu u Zagrebu. Naš sugovornik ovaj tjedan bio je Pavle Kalinić koji se nametnuo kao sasvim logičan izbor u doba sigurnosne krize kakvu svijet već odavno nije iskusio.

Mnogi su sumnjali, no Rusija je na kraju ipak napala Ukrajinu. Je li Putinova prijetnja zapadu nuklearnim oružjem po Vama realna?
- Putin je u operaciju u Ukrajini ušao s nedovoljnim brojem vojnika. Kad idete u jednu takvu vojnu operaciju morate imati najmanje dva puta, a idealno bi bilo i tri puta više vojnika više vojnika od onoga koga napade i tu je napravljena greška. Dakle, ako Ukrajina, primjerice ide sa 150 000 vojnika, vi ih morate imati barem 300 000 tisuća da biste se prebacili preko njih. Vidi se da ove operacije koje su dosad provedene ne idu onim onim timom koji su stratezi u Moskvi očekivali i to je problem broj jedan. Vjerojatno se dogodilo nešto ispod žita o čemu mi nemamo informacije i zbog toga je ova akcija ishitrena. Upozoravano je da se NATO ne širi na istok. Ovdje mir mogu potpisati Washington i Moskva.
Meni je žao ukrajinskog naroda i ljudi koji tamo ginu u ratu u koji idu, kako bi rekao, nizašto. Oni će biti kolateralne žrtve kao što smo i mi to bili od ‘91. do ‘95. Kad me pitate postoji li opasnost od nuklearnog rata i je li Putinova prijetnja nuklearnim oružjem realna, čini mi se da za Putina povratka nema. Putin je stjeran u zid. Pa i sam je naveo da je učio od štakora, a kad štakora stjerate uza zid on kreće u napad. Bilo je naime nekih ishitrenih izjava od strane britanske diplomacije i to je jedan o razloga zbog čega je Putin uputio tu prijetnju nuklearnim oružjem. Tko god se odluči za takvo nešto, to je automatski kraj ove civilizacije.

Ali vidimo da je zavladala panika pa se po ljekarnama traže tablete joda.
- To je ta naša tradicionalna nepismenost i neobrazovanost i sad su opet oni koji apsolutno ništa ne znaju postali stručnjaci kad treba upotrebljavati jod i ja i ovu priliku koristim i molim građane koji će ovo čitati, molim ih da ne idu po jod, ako slučajno gruhne negdje oko nas, zadnji problem će nam biti jod. Jod je predviđen da ga uzimaju osobe mlađe od 40 godina. U ovom trenutku nema nikakvog razloga da bilo tko, bilo gdje pije jod u bilo kojem obliku. Nema nikakve potrebe da ljudi idu u apoteku, da ga piju ili spremaju. Ako nam taj jod bude potreban, ljudi će ga dobiti na vrijeme. A ne daj Bože ako se on u Hrvatskoj bude dijelio, tada će se pojaviti nova teorija zavjere kako je to novi oblik čipiranja ili čega već i onda će biti natezanja s onima koji ga budu trebali piti jer ga tada neće htjeti piti. To je klasična hrvatska priča.

Pregledavaju se skloništa, a svi znamo da su u lošem stanju, atomska skloništa ipak moraju imati određene standarde, dakle nisu to bilo kakva skloništa .
- Kad kažete da su u lošem stanju to znači da u njima nešto ne valja, a ja mislim da su ona potpuno nepripremljena. Gledajte, da biste uopće ušli u atomsko sklonište ta skloništa moraju imati filtere, a mi u Hrvatskoj, koliko ja znam, uopće nemamo tvornicu koja ih proizvodi. To vam je ista situacija kao i kad je počela korona. Tada praktički nismo imali tvornicu koja proizvodi alkohol nego smo ga uvozili iz Mađarske. To dovoljno govori koliko smo mi za nešto spremni. Naša skloništa su nedovoljna, u Hrvatskoj u njih može stati sedam do devet posto ljudi. Jedina zemlja u Europi koja ima skloništa za sve svoje stanovnike je Švicarska. A kad su oni ratovali?!
U nas se mafija upetljala i poslije rata nakon '95. veliki stratezi unutar Državne uprave za zaštitu i spašavanje, koji se sad zovu Ravnateljstvo civilne zaštiti pri MUP-u, donijeli su odluku da Hrvatskoj skloništa ne trebaju. Tako se ispod novih zgrada i objekata skloništa nisu gradila, a sad vidimo da nam trebaju. Ključni su filteri, a nisu mijenjani 30 godina. Morate imati zalihe vode i hrane, kemijske zahode, upotrebljive tuševe, da svaki onaj koji ulazi unutra, ako je ozračen, da se može otuširati i da ta voda ide prema vani, a ne prema unutra i plus toga, odjeća koji bi ljudi imali na sebi prije ulaska u sklonište, mora se baciti.
Mogu vam reći iz vlastitog iskustva, kad je bila nesreća u Černobilu, bio sam na odsluženju vojnog roka i ondašnji se oficiri JNA jednostavno nisu snašli. Velika većina njih nije znala uključiti Geigerov brojač, a kamoli što drugo. Svi bunkeri koji su onda postojali u tim vojnim objektima nisu se mogli koristi jer su im ulazi bili puni raznog otpada i smeća. Sve je bilo u potpunosti nepripremljeno, a ipak moram reći da je u to vrijeme pripremljenost bila bolja nego danas.

Ako se ondašnji JNA oficiri nisu snašli nakon eksplozije nuklearne elektrane u Černobilu kako bi se tek mi danas snašli?
- Velika većina se nažalost ne bi mogla snaći, a ovo što imamo od vojske su ostaci ostataka. Danas imate i novu opasnost, ne znam je li ta informacija točna ili ne, ali navodno je Putin u Ukrajini upotrijebio vakuumske bombe. To su bombe koje vam isisavaju kisik. Znači, da bi se od toga spasili vrata skloništa moraju biti potpuno hermetički zatvorena jer te bombe, najgrublje rečeno, isisavaju zrak iz pluća.

A gdje mi u Dubrovačko – neretvanskoj županiji da se sklonimo, u Titovo sklonište na Prevlaci ili možda u tunele na Lastovu?
- I oni su neodržavani, razvaljeni, vjerojatno puni pukotina i bez filtera. Veliki branitelji Plenković i Milanović i svi ostali, koji su odgovorni, trebali bi konačno shvatiti kako je ova možda zadnja prilika da Hrvatska ozbiljno pristupi zaštiti svog stanovništva. To je ustalom zadaća svake vlade jer vlada je tu da pomogne svom stanovništvu, a to znači i da su nam i skloništa adekvatna i pripremljen i da ih imamo dovoljno, naravno da imamo i pripadajuću vojsku i policiju, da možemo sami sebe braniti i naravno civilnu zaštiti koju svi pljuju zadnjih 30 godina.

S obzirom da vidimo kako je rat još uvijek itekako moguć, treba li u Hrvatskoj ponovo uvesti obavezni vojni rok?
- Jasno sam na poziciji na kojoj sam bio i prije. Obvezni vojni rok nikako nije trebalo ukidati. Minimum je švicarski model. To je zemlja koja nije ratovala preko 400 godina, a ima obvezan vojni rok i dva puta godišnje ima vježbe za vojne obveznike da obnove svoja znanja i nauče nešto novo. Ne vidim nikakvog razloga da Hrvatska nema obvezan vojni rok i to ne samo za muškarce nego i za žene jer smo mi u demografskom smislu jako deficitarni i bit ćemo još defiticitarniji.

Kad se postavljaju ta pitanja o funkcioniranju civilne zaštite i pripremljenosti sustava na izvanredne okolnosti pa i na rat, dojam je kao da se tim temama ne daje dovoljna pozornost, a imali smo dva potresa u zemlji u kratkom vremenu. Kad je u pitanju rat, vidimo ovih dana da je on uvijek moguć i da moramo biti spremni.
- Mi nismo spremni!

Vama su se smijali u Zagrebu kad ste kupovali strojeve za djelovanje nakon potresa koji se dogodio.
- Da, a grad Zagreb je ukinuo Ured za hitne situacije i on se polako i sigurno rastače. Treba cijelu paradigmu mijenjati da bi sustav funkcionirao.

Može li se ovaj rat u Ukrajini preliti na druge zemlje, konkretno u naše susjedstvo, na područje Kosova ili Bosne i Hercegovine?
- To je nažalost jedna od opasnosti, ali nisam siguran da hoće u ovakvoj situaciji i problemima u kojima se Rusija nalazi u Ukrajini, a nema ona samo problema u Ukrajini već ih ima i na drugim mjestima. Jedna od opasnosti da Kina odluči preuzeti Tajvan, koji smatra svojim integralnim dijelom. Nama je puno opasnija situacija s Republikom Srpskom, sjevernim dijelom Kosova i sjeverom Crne Gore. Ukoliko bi došlo do nereda u Crnoj Gori sigurno bi bilo izbjeglica na dubrovačkom području i za takve je situacije već trebalo imati planove.
Kad su bježale izbjeglice iz Sirije i Afganistana, sve što je napravljeno bilo je u gradu Zagrebu i prvi udar je bio na grad Zagreb s 3.500 ljudi koji je primio na Velesajmu. Što ovi sad misle napraviti niti znam, niti me tko pita, ali činjenica je da je Zagreb u proteklih šest mjeseci bitno potonuo što se tiče mogućnosti odgovora za prihvat izbjeglica ili potresa. Mi smo za vrijeme potresa u Zagrebu imali vani dnevno od 6.300 do 6.500 ljudi. Država se trebala uključiti u razmaku od 24 do 48 sati, a do danas nije uložila ništa u obnovu. Obnove u Zagrebu nema, a ako ne vjerujete da je u Zagrebu nema, onda odite pa vidite što je u Petrinji i u Sisku.

Danas nije bilo probe sustava za uzbunjivanje, nije se u hrvatskim gradovima moglo čuti sirene da se građani ne bi prestrašili.
- Ne znam tko je donio tu odluku, a te su sirene ostatak iz bivše države od kojih velika većina ne funkcionira. Mislim da smo mi u Zagrebu spali na nekih 20 posto sirena. Nekad su inače bile u ingerenciji DUZS-a, a sad su u ingerenciji Ravnateljstva civilne zaštite. Cijela ta ideja Državne uprave za zaštitu i spašavanje, koja je inače bila odlična i koju sam i ja podržao, nastala je nakon rata, ali nikad nije profunkcionirala onako kako je zamišljena jer je bila napunjena kadrovima kojih su se rješavali iz vojske, HV-a i MUP-a. Oni koju nisu mogli poći u mirovinu ili nisu imalo dovoljno obrazovanja da ih rasporede negdje drugdje, njih su ubacili u Državnu upravu za zaštitu i spašavanje i zbog tog kadrovskog promašaja ona nikad nije profunkcionirala.

Objavljeno u GLOBAL
Stranica 1 od 3