Petak, 19 Kolovoz 2022
KOJI JE UOPĆE CILJ SKRIVANJA ČINJENICA OKO SMRTI VELIKOG NOVINARA?

Smrt Mislava Bage hrvatske novinare ostavila je bez digniteta i vjerodostojnosti

Tragično preminuli novinar Mislav Bago Tragično preminuli novinar Mislav Bago Foto: Biljana Gaurina / CROPIX
Piše:

Tužan je jučer bio dan za hrvatsko novinarstvo, nakon Vladimira Matijanića i Antuna Masle, ovog kolovoza ono je ostalo bez još jednog vrhunskog novinara. No, hrvatsko novinarstvo ostalo je jučer bez još nečeg – bez digniteta i bez vjerodostojnosti.

„Umro je Mislav Bago” i „Preminuo je Mislav Bago”. Ta dva naslova dominirala su jučer u hrvatskim medijima. „Umro” i „preminuo” u novinarstvu pa i životu podrazumijevaju nekako da je netko npr. naglo preminuo od srčanog udara ili možda nakon duge bolesti ili pak mirno u snu...

„Mislav Bago je nađen mrtav u Martićevoj ulici u Zagrebu.” Ta rečenica se može pronaći na gotovo svim hrvatskim medijima koji su jučer objavili vijest o smrti velikog novinara. Gdje u Martićevoj ulici, na pločniku, na stepenicama zgrade, je li Bago živio u Martićevoj ulici pa je preminuo u stanu? Odgovora na ta pitanje nije bilo u gotovo svim jučerašnjim medijskim objavama. Svugdje stoji ta jedna, nepotpuna i ista rečenica: „Mislav Bago je nađen mrtav u Martićevoj ulici u Zagrebu.”

Hrvatski mediji jučer su zapravo nepošteno i naivno od hrvatske javnosti tom nepotpunom rečenicom pokušali skriti činjenicu da je Mislav Bago pronađen na pločniku, na ulici ispod svog stana i da je ili pao s visine te na pločniku završio nesretnim slučajem ili možda čak izvršio samoubojstvo. Policija to, prema neslužbenim informacijama, naime istražuje, o čemu smo izvijestili OVDJE, a naravno obavljen je i očevid što je većina medija jednostavno – prešutjela.

S mjesta gdje je nažalost pronađeno beživotno tijelo Mislava Bage nema niti jedne fotografije, i neka nema, ne treba je ni biti, ali ne treba je biti ni u nekim drugim, sličnim slučajevima, no ipak ih ima. Baš to, dvostruko mjerilo, jer se radi o smrti kolege, za novinarstvo je porazno, baš to, dvostruko mjerilo pri izvještavanju, jer se radi o smrti kolege, za novinarstvo je pogubno.

Nije valjda potrebno previše naglašavati kakvi bi naslovi, kakvi ne trebaju biti, bili u pojedinim medijima, koliko bi se fotografija, koje nisu potrebne, vrtjelo, i na koji način bi pojedini novinari, što ne trebaju, secirali nečiji život da je kojim slučajem na nekoj od zagrebačkih ulica mrtva, nakon pada s visine, pronađena neka druga poznata, javna osoba.

Mislav Bago bio je javna osoba, bio je vrhunski novinar, bio je osoba čija je smrt vijest, ali hrvatski novinari koji su pisali o smrti Mislava Bage jučer su svjesno i namjerno preskočili činjenice koje, onakva kakva treba biti, jedna vijest treba sadržavati da bi bila potpuna, makar ona bila gruba i tužna. Učinili su to jer je riječ o našem kolegi, valjda u nekakvoj namjeri da sačuvaju dignitet žrtve, jer Bago je žrtva što god da se dogodilo pred njegov pad. Umjesto toga izgubili su svoj dignitet i vjerodostojnost, a Bagin dignitet takvim pristupom su samo narušili.

Na koncu, najžalosnije je ipak da mnoge od njih danas – sutra neće biti briga za dignitet neke druge žrtve, jer nije – novinar(ka) ili netko koga su poznavali. Natjecat će se čiji će naslov sadržavati više krvi, umjesto da samo napišu – vijest, onakvu kakvu su trebali napisati i u slučaju smrti Mislava Bage. Grubu i tužnu. Ali Vijest.