Nedjelja, 03 Srpanj 2022
POVIJEST JUGA U SLICI I RAZGLEDNICI

Prva poznata fotografija Krvavca

Pietro Kurajica, Krvavac između 1885. i 1888. godine, fotografija na kartonu Pietro Kurajica, Krvavac između 1885. i 1888. godine, fotografija na kartonu Pomorski muzej Dubrovnik (predmet DUM PM 1796)
Piše:

U današnjoj rubrici „Povijest juga u slici i razglednici” s velikim zadovoljstvom predstavljamo jednu svojevrsnu medijsku ekskluzivu gledano s umjetničke, a ujedno i baštinske perspektive, tj. prvu do danas poznatu fotografiju malog poljoprivrednog i ribarskog naselja u dolini Neretve – Krvavca.

Fotografija na čijoj poleđini stoji signaturno obilježje „Pietro Kurajica, Fotografo, Ragusa“, sastavni je dio iz fundusa starih fotografija i razglednica Pomorskog muzeja u Dubrovniku (DUM PM 1796) koje čuva neizmjerno blago vezano za neke od prvih prikaza naselja iz doline Neretve i koji nam fotografiju s ljubaznošću ustupa.

Fotografije ovog autora (njih 17.) prvi put predstavljene su u monografiji Muzeja izdanoj 2018. g. pod nazivom Stare fotografije i razglednice iz fundusa Pomorskog muzeja u Dubrovniku.

Kakve su nakane dovele u Neretvu Pietra Pera Kurajicu, fotografa kroničara rodom iz Konavala (Brotnice) negdje oko 1838. godine, nije nam sasvim poznato. O malo znanom i istraženom fotografu tipičnog dokumentarističkog biljega (Kurajica se još jednom spominje i u Cavtatu 1905. godine) možemo ponajviše govoriti u kontekstu dokumentarističke zabilješke čistog fotožurnalizma na ovim prostorima ali i fotografa krajobraznih prilika.

Albumska fotografija podlijepljena na karton, tzv. kartonka, formata 24,5 x 32 cm koja nema svoj naziv, nastala je tijekom nekoliko dana fotografiranja po Donjem poneretavlju, vremenski između 1885. do 1888. godine za vrijeme regulacije donjeg toka rijeke Neretve koji se obavljao od 1881. do 1888., pa je za pretpostaviti da je Kurajicu ta prilika i natjerala da se zaputi u dolinu Neretve.

Gledajući kroz sferu stilskog iskaza iščitava se tipičan utjecaj piktorijalističke varijante, pa koliko god da je onodobno popularan umjetnički pravac naglašavao ljepotu teme, tonalitet i kompoziciju, zatomljujući dokumentiranje stvarnosti, kod ovog autora pronalazimo svojevrsni piktorijalistički hibrid subjektivnosti i impresije koja je dojmila fotografa da ipak zabilježi scenu realnosti, popularnog fotografskog pravca začetog tijekom 1850. -ih pa sve do tridesetih godina XX. st. kada piktorijalizam potpuno iščezava iz fotografskih postupaka.

Motiv Krvavca (današnji Krvavac I) gledan s neretvanskog priobalja prikazuje malo naselje uz obalu s kamenim kućama na padini brežuljka iza kojeg se vide obronci Rujnice iznad Bagalovića. Obavljaju se radovi na obali rijeke. Primjetan je čamac s lijeve strane uz par neretvanskih trupica te jedan omanji parobrod u centralnom fokusu prikaza na kojem statično i namješteno, a vjerojatno i u dogovoru s fotografom pozira gospodin u fraku i bijelim hlačama dok se radnici oko njega bore s vrućinom; eklatantan biljeg klasnih razlika (podjele društva) i povoda za socijalno polemiziranje. Parobrod kojem je trup izgrađen kao kod obične gajete ima visoki limeni dimnjak iz kojeg izlazi dim i koji je upravo po tom vizualnom označju slikovnosti naveden pod piktorijalističi kontekst. Parobrod je vjerojatno služio za prebacivanje radnog stanovništva s jednog mjesta, iz baze Opuzen – Luke, prema mjestu radova gdje su radove izvodili onodobni moderni gliboderi kroz vrijeme regulacije Neretve.

Ono što je zanimljivo oku promatrača je skup mještana koji su zdušno došli na kolektivno fotografiranje, kao neku milenijsku inačicu s konca XIX. stoljeća ili kakvo domicilno sijelo kako bi upotpunili sadržaj pripovijesti svoga mjesta, nesvjesno uklopljeni u dio povijesne anegdote o prvom fotografiranju u Krvavcu.

O Kurajičinom, vjerojatno kratkotrajnom fotografskom izletu predstoji tek dio budućeg istraživačkog htijenja tj. nakane struke da ga se cjelovitije fotografski valorizira u sveobuhvatan korpus hrvatske piktorijalističke forme; da se njegov autorski pečat u ne odveć prikazivanoj Neretvi konačno podrobnije dokine s margine upravo iz razloga jer je iznimno bitan za prepoznavanje prilika prošlosti ovog podneblja naše županije kada su se neka lokalna naselja ali i motivski elementi (neretvanska lađa o kojoj će biti govora u nastavcima) ovjekovječili prvi put; kada su se težačka i radnička naselja borila u sapetim odnosima s neretvanskim blatijama otimajući zemlju močvari, grčevito je obrađenu održavajući; kada su dnevni ritam određivali godišnja doba i crkveni kalendar, kada se teško živjelo i rano umiralo…

Nadajmo se da će Kurajičina ostavština koja je dio Neretve po prvi put uvela u svijet šeste umjetnosti uroditi budućom valorizacijskom plodnošću, baš kao što i obiluje cijela njena delta, a mi, zanesenjaci u starine i vremeplov koji ne iščezava, možda saznati još nečeg novog, sadržajno zanimljivog i nadasve oku ugodnog.