Četvrtak, 02 Prosinac 2021
NI CRNO NI BIJELO

Biti ljevičar u SDP -u danas je problem

Davor Mladošić Davor Mladošić
Piše:

Tužna je to stranka, taj SDP. Prava je šteta pojedinaca koji su u njoj utopljeni, pogubljeni, kao što je u stvari šteta i SDP -a, stranke koja je nekada uistinu bila predvodnik blage lijeve struje građana. Jaki SDP je potreban Hrvatskoj, Možemo kao opcija ne može biti zamjena, zasad, jer prije svega riječ je o ljudima koji manje više djeluju stihijski, poluorganizirano, bez jasne koncepcije i ono što je u mentalitetu balkanskog prosječnog birača još uvijek itekako važno – bez jakog vođe koji može povući i ostale za osobom, k uspjehu. Možemo dipliti koliko hoćemo o demokratskim vrijednostima, ali na prostoru gdje se generacijama stvaraju mitovi ni iz čega kult vođe presudan je na izborima.

Sve je stvar trenutka, kao što je na proteklim izborima bio trenutak za Možemo, sad je trenutak da se SDP reformira ili da se Možemo sredi, uredi kao stranka u kojoj se zna tko, što i zašto radi.

Ono što Možemo nema jest i umijeće komunikacije, ne održava se to umijeće samo verbalno, zaboga ne može se na susret s predsjednikom, pa da je i neke banana državice, a ne Francuske, doći obuven za džoging. Smiješno je i tužno, nije frajerski, ni simpatično. Kad to u ovim recima piše čovjek koji razmišlja o ustavnoj tužbi zbog nemogućnosti da svugdje nosi kratke hlače, onda je valjda jasno koliko je to bilo neukusno.

Sve je stvar trenutka, kao što je na proteklim izborima bio trenutak za Možemo, sad je trenutak da se SDP reformira ili da se Možemo sredi, uredi kao stranka u kojoj se zna tko, što i zašto radi. Lijevim biračima, tužno je to za SDP, prednost je to za Možemo, čini se da je sasvim svejedno što će se od toga dogoditi, ne gledaju na te dvije opcije izričito ni crno ni bijelo, oni samo žele jaku, ali i uređenu lijevu opciju. Ovo drugo Možemo trenutno nije, a trenutak ne traje vječno, on je prošao, a hoće li opet doći ovisit će upravo o – SDP -u.

I da se spustimo sad na lokalnu razinu, tu, u našu Dubrovačko – neretvansku županiju. Vrh lokalnog, županijskog SDP -a preuzeo je Mišo Krstičević, mladi kirurg, gradonačelnik Ploča. Tko to zna? U široj javnosti zapravo malo tko. Naime, unutarstranački izboru u SDP -u održani su prošlu subotu. Prošlo je dakle skoro punih pet dana otkako su zbrojeni rezultati, a SDP o tome u javnost nije pustio ni slova.

Za usporedbu, nešto prije održani su i unutarstranački izbori u HDZ -u. Istog dana kada su glasovi prebrojani HDZ je medijima odaslao priopćenje s imenima izabranih predsjednika organizacija. Nema valjda lokalnog medija koji tu listu nije objavio. SDP tu može puno naučiti od HDZ -a. Naučili su doduše SDP -ovci od HDZ -ovaca ponešto, ali uglavnom lošega. Ono dobro nisu znali pokupiti, a ono loše što su naučili, grebanje za pozicije, uhljebljavanje i slične marifetluke odavno su usvojili. Možemo se još nije tu „maćo”, osim u Zagrebu, drugdje nije jer nisu imali prilike, a zahvaljujući skromnom znanju i iskustvu vidili smo i da im nije mrska niti suradnja s dojučerašnjim „neprijateljima” u Zagrebu. Ali pustimo Zagreb, ionako se previše toga vrti oko i daje pozornosti Zagrebu.

Možemo u Dubrovačko – neretvanskoj županiji još je jako, uistinu jako daleko od opcije koja nešto znači na tom našem jugu. To da kao politička opcija ovdje uopće postoje prvenstveno mogu zahvaliti srđevcima koji su, gle tog apsurda, članovi i jedne i druge stranke. To također govori, ne nešto, nego jako puno toga o uređenosti Možemo kao stranke, više nego o Srđ je Grad.

Zato je političkoj sceni na jugu nužno jačanje SDP -a kao strateške opcije ljevice, a Mišo Krstičević čini se kao osoba koja SDP može odvesti na pravi put u Dubrovačko – neretvanskoj županiji i koji danas - sutra može biti vođa koji ljevici na jugu nedostaje, godinama. No, Mišo Krstičević ima jedan „problem”. On je ljevičar. A biti ljevičar u SDP -u danas je vjerovali ili ne - uistinu problem.